Papa Franjo želi da se svi zidovi, stvarni ili figurativni, koji stoje između Zapada i islama smjesta sruše — ili barem tako konstantno govori.
Najnovija takva izjava došla je u nedjelju, 13. lipnja 2021. godine, kad je pozvao na “rast čovječanstva s više potpore koje ruši zid ravnodušnosti”. To je izrečeno u kontekstu poticanja Europljana da prihvate više ilegalno pristiglih muslimanskih migranata.
Ranije, u ožujku 2019. godine, na pitanje “o migraciji općenito i tadašnjoj prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa da će zatvoriti južnu granicu s Meksikom”, papa je pontificirao plitkoumnosti: “Graditelji zidova”, rekao je, “bili oni napravljeni od bodljikave žice ili cigala, završit će kao zatvorenici zidova koje grade… Sa strahom nećemo krenuti naprijed, sa zidovima ćemo ostati zatvoreni unutar tih zidova.”
Nepunih tjedan dana prije toga, Franjo je držao lekcije gradonačelniku Rima o potrebi pružanja veće dobrodošlice muslimanskim migrantima. “Rim”, izjavio je, “gostoljubiv grad, pozvan je suočiti se s ovim epohalnim izazovom [poplavom muslimanskih migranata koji traže ulazak] u jeku svoje plemenite povijesti; iskoristiti svoje energije za dobrodošlicu i integriranje, za transformiranje tenzija i problema u mogućnosti za susret i rast.”
“Rim”, rekao je u zanosu, “grad mostova, nikad zidova!”
Velika ironija u svemu ovome jest činjenica da papa Franjo živi u jedinom gradu opasanom zidinama — Vatikanu — a velik dio tih bastiona podignut je upravo kako bi se odvratile islamske inzvazije.
Godine 846., na primjer, muslimanska se flota iz Sjeverne Afrike koja se sastojala od 73 brodova i 11.000 muslimana, iskrcala u Ostiji blizu Rima. Muslimanski trgovci koji su često posjećivali Italiju dali su im precizne informacije koje su omogućile uspješnost tog prepada. Iako nisu mogli probiti postojeće zidine Vječnog grada, oni su poharali i opljačkali okolno područje, uključujući — na zaprepaštenje Kršćanskog svijeta — štovane i stoljećima stare bazilike Sv. Petra i Sv. Pavla. Muslimanski napadači oskrvnuli su grobnice štovanih apostola i lišili ih sveg blaga.
Papa Lav IV. (847.-855.) odgovorio je izgradnjom još više zidina, uključujući petnaest bastiona duž desne obale rijeke Tiber, čije je ušće odmah zatvoreno lancem kako bi se zaštitila sveta mjesta od muslimanskih prepada i sknavljenja. Dovršeni do 852. godine, zidovi su na pojedinim mjestima bili visoki 12, a debeli 3 metara.
Preduhitrivši križarske ratove protiv islama za više od dva stoljeća — i time pokazavši njihovu nužnost — papa Lav (i nakon njega papa Ivan VIII.) ponudili su oprost grijeha onim kršćanima koji su umrli u borbi protiv islamskih osvajača. Takvu su egzistencijalnu i trajnu opasnost muslimani, u izvorima suvremenika nazivani “Sotoninim sinovima”, prouzročili Europi — više od dva stoljeća prije pokretanja Prvog križarskog rata 1095. godine.
Doista, samo tri godine nakon inicijalne muslimanske invazije na Rim, “840. godine muslimani su pokušali novo iskrcavanje u Ostiji; potom su svake godine, od 857. nadalje, prijetili rimskom primorju”, objašnjava francuski srednjovjekovni povjesničar C.E. Dufourcq:
Kako bi ih se riješio, papa Ivan VIII. odlučio je 878. godine obećati godišnju isplatu [ili džiziju] od nekoliko tisuća zlatnika; ali čini se kako je ovaj danak Svete stolice islamu plaćan samo dvije godine; a s vremena na vrijeme, sve do početka desetog stoljeća, muslimani su se iznova pojavljivali na ušću Tibera ili duž obale u njegovoj blizini.
Danas se mnogi muslimani, ne samo ISIS-ove sorte, nastavljaju hvaliti da će islam osvojiti Rim, jedino od pet drevnih apolstolskih stolica koje džihad nikad nije pokorio (za razliku od Antiohije, Aleksandrije, Jeruzalema i Carigrada).
Slično tome, mnogi muslimani diljem Europe nastavljaju pokazivati isto neprijateljstvo i prezir prema svim nemuslimanskim stvarima i osobama, bilo vandaliziranjem crkava ili lomljenjem križeva ili silovanjem “nevjerničkih” žena kao njihovih po pravu.
I to je poanta koju papa Franjo — čiji se vlastiti drevni grad nikad ne bi održao da nije bilo zidova — promašuje: zidovi bi se trebali srušiti, a mostovi produžiti samo kad su obje strane voljne živjeti u prijateljskom miru. U protivnom to služi samo kako bi olakšalo rušilački rad onih koji već stoljećima pokušavaju osvojiti i uništiti u ime islama.
