Žustra nacionalna rasprava o pobačaju prisutna je u vijestima kao i uvijek. U srijedu je sudac blokirao novu zabranu pobačaja nakon šest tjedana trudnoće u Teksasu, ali je već u petak dopustio nastavak zabrane. Donošenje ogromnog državnog proračuna demokrata djelomično je na čekanju radi amandmana koji dopušta savezno financiranje pobačaja, a u onome što će biti najgledaniji sudski predmet u desetljećima, Vrhovni sud će možda kasnije ove godine poništiti presudu u slučaju Roe protiv Wadea iz 1973. godine.
U presudi Roe istaknuta je najveća logička greška u podršci pobačaju: kako bi pobačaj bio nezakonit u nekoj točci prije rođenja (a čak se i većina Amerikanaca za pravo izbora slaže da bi on trebao biti nezakonit u vrlo kasnim fazama trudnoće), morate odabrati tu točku u vremenu. Ali kad?
S Roeom, Vrhovni je sud uzeo tromjesečni pristup što se tiče razdoblja u kojem bi pobačaj trebao biti dopušten. Kako se sastavljalo mišljenje o Roeu, suci se nisu slagali oko faze u kojoj bi trebalo regulirati pobačaj i čak su premjestili tu točku s kraja prvog tromjesečja na kraj drugog.
U svom konačnom obliku, Roe je zabranio gotovo sva reguliranja pobačaja u prvom tromjesečju, dopustio reguliranja ako posluže zdravlju majke u drugom te ih zabranio u trećem tromjesečju ako je u pitanju “zdravlje” majke. Ovo potonje je općenito široko definirano u vezanom slučaju Doe protiv Boltona kako bi se uključilo “emocionalno, psihološko” i obiteljsko zdravlje, čime se zapravo dopuštaju svi pobačaji.
Sudac koji je napisao mišljenje većine u slučaju Roe, Harry Blackmun, čak je u dopisu svojim kolegama napisao da je Roeovo korištenje tromjesečja “proizvoljno… ali možda je bilo koja odabrana točka, poput prvih pokreta ili održivosti (fetusa), jednako proizvoljna”. U Roeu, sud nije riješio pitanje kad započinje život, ali je odlučio da se fetus ne kvalificira kao “osoba” na način na koji se koristi u Ustavu.
Kasnije je Vrhovni sud napustio okvir proizvoljnog tromjesečja u korist druge “proizvoljne” i “odabrane točke” koju je Blackmun identificirao u tom dopisu. U svojoj presudi slučaja Planirano roditeljstvo protiv Caseyja iz 1992. godine, sud je zabranio “neopravdana opterećenja” na pobačaj prije održivosti fetusa.
No, povlačenje crte na točku održivosti također je problematično — ta će se točka pomicati na sve raniju fazu u trudnoći, budući da napredak u medicini stvara bolja načine održavanja nerođenih na životu izvan maternice; doista, održivost je sad tjednima ranije nego što je ona bila u doba kad je donesena presuda Roe. A opet, nerođeno dijete nije postalo osoba jer je moglo preživjeti zahvaljujući modernoj znanosti. Novorođenčad također nije tehnički održiva, budući da ne mogu preživjeti sami. Po ovoj logici, ubijanje novorođenčadi bismo trebali smatrati prihvatljivim.
Budući da ovo pitanje ponovno dolazi u središte nacionalne rasprave, nakon što je sud 1. prosinca saslušao usmene argumente u slučaju Dobbs protiv Zdravstvene organizacije žena Jacksona, evo mnogih razloga zbog kojih su argumenti u korist pobačaja pogrešni:
Pro-pobačajna tvrdnja: Vlada bi se trebala kloniti privatnog života ljudi. Ovo je izbor žene, a ne nekog drugog i pitanje je ženskih prava.
Zašto je to pogrešno: Zakoni često ograničavaju prava pojedinca, uključujući pravo da povrijedi drugu osobu ili naruši tuđa prava. Oduzimajući život nerođenom djetetu, žena oduzima najosnovnije od svih prava.
Nerođeno dijete nije dio ženskog tijela, već odvojeno, individualno ljudsko biće sa svojim vlastitim pravima. Ono nije vlasništvo majke, baš kao što roditelji nisu vlasnici djeteta, već njegovi zakonski skrbnici i ne smiju zlostavljati svoju djecu.
Pro-pobačajna tvrdnja: Kad se dogodi većina pobačaja, u ranoj trudnoći, oplođeno jajašce je samo nakupina stanica, a ne ljudsko biće. Ono ne osjeća bol.
Zašto je to pogrešno: Novi život započinje kod začeća i ne bi se smio uništiti ljudskim uplitanjem.
Prvo, jedna trećina pobačaja događa se nakon devet tjedana trudnoće. Od trenutka začeća, zigota ima svoju vlastitu DNK strukturu, živa je i raste te je opremljena da postane zrelo ljudsko biće.
Šest tjedana nakon začeća, mogu se prepoznati otkucaji srca nerođenog djeteta — koje je počelo kucati i prije toga. U trećem tjednu počinje neuronski razvoj. U četvrtom tjednu, počinju se formirati oko, uho i dišni sustav. U šestom tjednu, prisutna su usta i usne. U sedmom tjednu, embrij izgleda kao beba.
Početak života mogao bi se definirati s mnogo različitih točaka razvoja — oplodnjom (spajanje jezgri spermija i jajne stanice), implantacijom, prvim pokretom, otkucajem srca ili moždanim valovima, svijesti ili rođenjem. Bilo koja točka koju odaberete, razlika između života i smrti nerođenog djeteta mogla bi biti samo jedan dan. Niti odsutnost boli u ranim fazama ne čini ubojstvo nerođenog djeteta moralnim, baš kao što to ne bi bio slučaj ni kod odrasle osobe.
Pobačaj može uključivati isisavanje bebe iz maternice (kako Planirano roditeljstvo kaže, “stroj za usisavanje se uključuje i maternica se nježno prazni”), izazivanje mrtvorođenosti ubrizgavanjem otopine soli u maternicu i druge užase.
Pro-pobačajna tvrdnja: Pobačaj ne može biti zločin protiv prirode ako su oplođena jajašca spontano pobačena u prirodi.
Zašto je to pogrešno: Pojava događaja u prirodi ne opravdava namjerno oponašanje tog događaja. Starije osobe umiru prirodnom smrću, ali to ne znači da ih je ispravno ubiti. A mnogi spontani pobačaji su povezani s dodatnim ili nedostajućim kromosomima.
Pro-pobačajna tvrdnja: Kontrola rađanja nije 100 posto učinkovita. Kad zakaže, žene su bile odgovorne i trebaju pobačaj kao drugu metodu izbjegavanja rađanja djeteta.
Zašto je to pogrešno: Sedam posto žena navodi da je imalo nezaštićeni spolni odnos u posljednja tri mjeseca, ne uključujući 8 posto onih koje su imale nezaštićeni spolni odnos, ali priželjkuju trudnoću ili su već trudne. Mnogi ljudi koji koriste kontrolu rađanja ne koriste je učinkovito. Stopa prevencije trudnoće konzistentno i ispravno korištenih kontracepcijskih pilula je 99 posto. Onaj mali dio koji je ispravno koristio kontrolu rađanja, ali je zakazala, mora prihvatiti rizike seksualne aktivnosti, koji uključuju dijete. Kontracepcija je besplatna u većini planova zdravstvenog osiguranja i lako je dostupna.
Pro-pobačajna tvrdnja: U slučaju silovanja, kad je žena nevina žrtva nedobrovoljnog čina, ne bi se trebala prisiljavati da nosi dijete. Bila bi prisiljena patiti još više.
Zašto je to pogrešno: Jedan posto žena kaže da želi pobačaj zbog silovanja, a manje od 0,5 posto njih kaže da su trudne zbog incesta. Čak i u takvim vrlo rijetkim slučajevima, dijete ne bi trebalo biti ubijeno zbog zlog djela druge osobe. Trudnici je potrebna ljubav i podrška, a ne još više traume.
Procjenjuje se da se svake godine u Sjedinjenim Državama obavi otprilike 800.000 pobačaja. Uobičajeni razlozi za traženje pobačaja su da bi dijete poremetilo obrazovanje majke (38 posto), ometalo posao ili karijeru (38 posto) ili si ga ne bi mogli priuštiti (73 posto). Oko polovice ispitanica reklo je da ne žele biti samohrane majke ili imati probleme u vezi.
Oko trećine je reklo da ne želi više djece; 25 posto je reklo da ne žele da ljudi znaju da su imale spolne odnose ili da su zatrudnjele; 32 posto je reklo da nisu spremne za dijete; a 22 posto njih se nije osjećalo dovoljno zrelima za odgajanje djece. Više od polovice onih koji traže pobačaj imali su barem jedno prethodno rođenje.
Pro-pobačajna tvrdnja: Maloljetnici su premladi za roditeljske odgovornosti.
Zašto je to pogrešno: Oko 3 posto žena koje pobace mlađe su od 18 godina, a 8 posto ih je između 18 i 19 godine. Roditelji maloljetnika bi trebali učiti svoju djecu o posljedicama spolnog odnosa, prednostima apstinencije i ograničenjima kontracepcije, između ostalog: Seks može dovesti do trudnoće i, ako se to dogodi, nerođeno dijete se ne bi trebalo ubiti. Prihvaćanje istina koje vam se ne sviđaju dio je zrelosti i seks bi trebao biti rezerviran za zrele osobe koje su spremne brinuti se o djetetu.
Pro-pobačajna tvrdnja: Ako bi pobačaj bio legalan samo u slučajevima silovanja i incesta, žene bi lagale.
Zašto je to pogrešno: Sudski sustav bi mogao utvrditi istinitost njihovih tvrdnji, a više izvješćivanja o silovanju i incestu pomoglo bi da se počinitelji izvedu pred lice pravde.
Pro-pobačajna tvrdnja: Pobačaj je sigurniji od nastavka trudnoće do termina.
Zašto je to pogrešno: Čak i ako je pobačaj sigurniji od trudnoće, to ne znači da je ispravan. No, s modernom medicinom, rizik smrti i od pobačaja i od trudnoće je malen.
Pro-pobačajna tvrdnja: Bilo bi bolje da se abnormalni fetus pobaci nego da živi s lošim zdravljem ili invaliditetom.
Zašto je to pogrešno: U slučaju male manjine fetusa s abnormalnostima potencijalno opasnim po život, može doći do prirodne smrti, ali, ako to nije slučaj, djetetu bi se trebala dati prilika, a ne ga ubiti. Pogrešno je ubijati ljude s invaliditetom zbog njihovih invaliditeta.
Pro-pobačajna tvrdnja: Kad bi pobačaj bio zabranjen, žene bi se jednostavno odlučivale na rizičnije, opasne pobačaje.
Zašto je to pogrešno: Ljudi također krše i druge zakone s posljedicama, ali mi ne izbjegavamo taj ishod ne donoseći te zakone. Plus, zabranom pobačaja spasili bi se životi milijuna beba.
Teško je znati broj pobačaja koji su rezultirali smrću prije nego je pobačaj bio legaliziran, budući da je mnogo ilegalnih pobačaja ostalo neprijavljeno. Edukacija je najbolja alternativa, kako bi žene znale rizike ilegalnog obavljanja pobačaja, kako učinkovito koristiti kontracepciju i kako mogu dobiti pomoć kao majke.
Pro-pobačajna tvrdnja: Pravo na pobačaj dovelo je do prosperitetnijeg društva jer su žene nastavile svoje karijere, a parovi s niskim primanjima nisu opterećeni dodatnim troškovima. Pobačaj je smanjio zlostavljanje djece i zločin koji proizlazi od neželjene djece.
Zašto je to pogrešno: Pobačaj je bio loš za naše društvo, budući da obezvrjeđuje ljudski život i ispunjenje koje može pružiti samo obitelj i djeca, nikakav posao. Ako žene žele staviti svoju karijeru na prvo mjesto ili su ne mogu priuštiti djecu, trebale bi prakticirati apstinenciju ili ispravno koristiti kontrolu rađanja i prihvatiti posljedice ako to ne uspije.
Ako su žene siromašne i imaju djecu, pomoć pruža vlada. Usvajanje je također bolja opcija od ubijanja nerođenog djeteta. Mnogi nježni, provjereni, financijski stabilni roditelji čekaju na usvajanje beba.
Što se tiče studija koje dokazuju da je pobačaj smanjio kriminal ili zlostavljanje, to je opasan argument. Trebamo li pobaciti bebe određenih skupina za koje je vjerojatnije da će postati kriminalci?
Pro-pobačajna tvrdnja: Žena ima pravo na privatnost, što je prepoznao i Vrhovni sud, i na donošenje svojih vlastitih odluka o svom životu i sreći.
Zašto je to pogrešno: Protiv presude Roe protiv Wadea i dalje postoji snažno opiranje jer je pravno duboko manjkava.
U mišljenju većine u Roeu, sudac Blackmun je priznao da “Ustav izričito ne spominje bilo kakvo pravo na privatnost”, pa tako i na pobačaj, ali da je u nizu prethodnih sudskih odluka utvrđeno “jamstvo određenih područja ili zona privatnosti” utemeljenih na Prvom, Petom i osobito Devetom i 14. amandmanu.
Potonji glasi: “Nijedna država ne smije donositi ili primjenjivati zakone koji uskraćuju pravo i zaštitu građanima Sjedinjenih Država; nijedna država ne smije nijedno lice lišiti života, slobode ili imovine bez propisanog zakonskog postupka.” Deveti amandman navodi: “Nabrajanje izvjesnih prava u Ustavu ne se smije tumačiti na način da se ospore ili umanje druga prava koje je zadržao narod.”
Pravni argumenti su dugački, ali kratka verzija je da ustavno pravo na slobodu jednostavno ne daje pravo na ubijanje druge osobe, a nerođeno dijete je osoba. Ustav ne jamči izričito pravo na privatnost, ili prošireno, na pobačaj. Vrhovni sud je i prije donosio ozbiljno pogrešne odluke (poput rasističkih presuda u slučajevima Dredd Scott protiv Sandforda i Plessy protiv Fergusona).
Pobačaj je duboko sporno pitanje i oko polovice Amerikanaca se smatra pro-life, dok se druga polovica naziva za izbor. Preokretanje Roea ne bi ukinulo pravo na pobačaj, već bi to pitanje vratilo pod nadležnost država, dopuštajući time demokratičniji proces.
