Godina 2021. “svjedočila je najgorem progonu kršćana u povijesti” — s prosjekom od 16 kršćana koji su dnevno ubijeni zbog svoje vjere.
To je prema World Watch List-2022 (WWL), koju je nedavno objavila međunarodna humanitarna organizacija Open Doors. Izvješće rangira 50 zemalja u kojima se kršćani najviše progone zbog svoje vjere. WWL, koji se objavljuje jednom godišnje na početku svake godine, koristi podatke ljudi na terenu i vanjskih stručnjaka za kvantificiranje i analiziranje progona diljem svijeta.
Prema WWL-2022 (koja pokriva razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. godine), “od visoke razine progona i diskriminacije zbog svoje vjere pati više od 360 milijuna kršćana — što je porast od 20 milijuna u odnosu na prošlu godinu. Ta brojka predstavlja jednog od sedam kršćana u svijetu. Ova godina bilježi najveću razinu progona otkako je popis prvi put objavljen prije 29 godina…”
U istom razdoblju izvješćivanja, “zbog svoje vjere” ubijeno je 5.898 kršćana, broj koji predstavlja 24% povećanje od 2021. godine (kad je ubijeno samo 4.761 kršćana). Osim toga, “6.175 vjernika [bilo je] zatočeno bez suđenja, uhićeno, osuđeno ili zatvoreno”, a oteto je 3.829 kršćana.
Ono što vjerojatno snažnije odražava mržnju prema kršćanstvu, napadnuto je i oskrvnuto 5.110 crkava i drugih kršćanskih zgrada (škola, samostana, itd.).
Pretvaranjem ovih brojki u dnevne prosjeke, gornje statistike znače da je diljem svijeta zbog svoje vjere ubijeno više od 16 kršćana svaki dan; 27 njih je protuzakonito uhićeno i zatvoreno od strane nekršćanskih vlasti ili oteto od strane nekršćanskih aktera; a uništeno je i oskrvnuto 14 crkava.
Po prvi put otkako su objavljena WWL izvješća, Afganistan, koji je godinama bio uobičajeno rangiran kao druga najgora nacija (nakon Sjeverne Koreje), popeo se na prvo mjesto, što znači da je “za kršćana Afganistan danas najopasnije mjesto na svijetu”.
Osim toga,
Kršćanski muškarci se suočavaju s gotovo sigurnom smrću ako se otkrije njihova vjera.
Žene i djevojčice mogu izbjeći smrt, ali mogu biti udate za mlade talibanske borce koji žele “ratni plijen”. Nakon što su žene i djevojke silovane, njima će se trgovati.
Nova je talibanska vlada dobila pristup snimkama i izvješćima koja su pomogla identificirati kršćane koji su često zatočeni, u svrhu identificiranja mreže kršćana, prije nego što su ubijeni.
Talibanski borci aktivno traže kršćane putem postojećih obavještajnih podataka, čak idu od vrata do vrata kako bi ih pronašli.
Deset drugih nacija, nakon Afganistana, dobilo je istu oznaku “ekstremnog progona”, što znači da su samo neznatno sigurnije za kršćane. To su: Sjeverna Koreja (2.), Somalija (3.), Libija (4.), Jemen (5.), Eritreja (6.), Nigerija (7.), Pakistan (8.), Iran (9.), Indija (10.) i Saudijska Arabija (11.). U tim se zemljama kršćani suočavaju s progonom u rasponu od maltretiranja, premlaćivanja, silovanja, zatvaranja ili ubijanja samo zato što su identificirani kao kršćani ili pohađaju crkve.
Primjetno je da “ekstremni progon” koji prijeti kršćanima u devet od tih 11 najgorih nacija dolazi ili od islamskog ugnjetavanja ili se događa u većinski muslimanskim zemljama. To znači da se 82% najgoreg progona događa u ime islama.
Ovaj trend utječe na čitavu listu: progon s kojim se kršćani suočavaju u 39 od 50 nacija na popisu je također ili zbog islamskog ugnjetavanja ili se događa u nacijama s muslimanskom većinom. Ogromnom većinom ovih nacija upravlja se nekim oblikom šerijata (islamskog zakona). Ili ga izravno provode vlada i društvo ili, češće, i jedno i drugo, iako su društva — osobito članovi obitelji koji su ogorčeni zbog preobraćenih rođaka — sklonija biti revnija u njegovoj primjeni.
U odjeljku pod imenom “Ohrabreni: Talibanizacija Zapadne Afrike i šire”, izvješće sugerira da se ovaj trend samo pogoršava.
Pad Kabula potaknuo je novo raspoloženje neranjivosti među ostalim džihadističkim skupinama diljem svijeta. Skupine vjeruju da se neće suočiti s ozbiljnim protivljenjem Zapada zbog njihovih ekspanzionističkih planova i iskorištavaju nacije sa slabim ili korumpiranim vladama. … Supsaharska Afrika, mjesto gdje je nasilje nad kršćanima već najžešće, suočila se s daljnjim naglim porastom džihadističkog nasilja, iz strah da će se značajan dio regije suočiti s destabilizacijom…
U drugom djelu, izvješće elaborira:
U Nigeriji i Kamerunu, Boko Haram nastavlja svoje pustošenje, skupina Islamske države aktivna je u Zapadnoj Africi i Mozambiku, a al Shabab kontrolira velike dijelove Somalije. Čini se kako se ništa ne može učiniti kako bi se zaustavilo napredovanje islamskog ekstremizma.
Znamo kako radikalna islamska ideologija izgleda za vjernike jer smo to vidjeli u Iraku i Siriji. Kad je ISIS preuzeo dijelove Bliskog istoka, kršćani su ubijani, oteti, seksualno zlostavljani i progonjeni. Na mjestima gdje su skupine poput Boko Harama i al Shababa, slične prijetnje su neizbježne. Kad su talibani preuzeli kontrolu nad Afganistanom, pokušali su djelovati umjereno — ali nema znakova da će kršćanstvo značiti bilo što drugo osim smrtne kazne.
Iako je islam i dalje uzročnik najvećeg dijela progona, religijski nacionalizam u nemuslimanskim zemljama također uzrokuje njihov uspon na ljestvici. U Mianmaru (12.)
preobraćenike na kršćanstvo… progone njihove budističke, muslimanske ili plemenske obitelji i zajednice jer su napustili svoju prijašnju vjeru i time se udaljili od života u zajednici. Zajednice kojima je cilj da ostanu “samo budističke” onemogućuju život kršćanskim obiteljima ne dopuštajući im korištenje obližnjih vodnih resursa.
Rastući hinduski nacionalizam katapultirao je Indiju na 10. mjesto, među nacije koje “ekstremno progone”:
Progon kršćana u Indiji se pojačao, budući da hinduski ekstremisti nastoje očistiti zemlju od njihove prisutnosti i utjecaja. Ekstremisti ne priznaju indijske kršćane i vjerske manjine kao prave Indijce i misle da bi zemlju trebalo očistiti od nehindusa. To je dovelo do sustavnog — i često nasilnog — ciljanja na kršćane i druge vjerske manjine, uključujući korištenje društvenih medija za širenje dezinformacija i izazivanje mržnje. COVID-19 pandemija ponudila je novo oružje progoniteljima. U nekim se područjima kršćani namjerno zanemaruju u lokalnoj distribuciji vladine pomoći i čak su optuženi za namjerno širenje virusa.
Nekoliko drugih nacija je, na ovaj ili onaj način, iskoristilo COVID-19 za diskriminaciju ili progon kršćana. Na primjer, “COVID-19 dao je kineskim vlastima (17.) razlog da zatvore mnoge crkve — i da ih drže zatvorenima”.
Slično tome, u Kataru je “nasilje nad kršćanima naglo poraslo jer su mnoge crkve bile prisiljene ostati zatvorene nakon COVID-19 ograničenja”. Štoviše, Katar — “domaćin ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u nogometu, gdje se preobraćenici iz islama naročito suočavaju s fizičkim, psihološkim i (žene) seksualnim nasiljem” — je skočio za 11 mjesta (sad 18., s 19. prošle godine).
U Bangladešu, lokalne su vlasti rekle muslimanskim preobraćenicima na kršćanstvo koji su, kao i njihovi muslimanski kolege, tražili pomoć vlade “da se vrate islamu ili neće dobiti ništa”. Kao što je jedan Bangladešanin objasnio: “Vidimo kako mnogi seljani i susjedi primaju pomoć od države, ali mi kršćani ne dobivamo nikakvu potporu.”
U Srednjoafričkoj Republici (31.), koju je “teško pogodila COVID-19 pandemija… kršćanima je uskraćena pomoć od države i rečeno im je da pređu na islam ako žele jesti”.
Još jedan značajan trend odnosi se na sve veći broj interno ili ekstremno raseljenih osoba — 84 milijuna: “značajan broj [od kojih] su kršćani koji bježe od vjerskih progona.” Onim kršćanima koji završe kao izbjeglice u susjednim muslimanskim zemljama “vlasti mogu uskratiti humanitarnu i drugu praktičnu pomoć”. Osim toga,
kršćanske žene koje bježe iz svojih domova i traže sigurnost prijavljuju seksualne napade kao vodeći razlog progona, s višestrukim prijavama žena i djece koja su podvrgnuta silovanju, seksualnom ropstvu i još mnogo toga, kako u logorima tako i tijekom putovanja u potrazi za sigurnošću. Siromaštvo i nesigurnost povećavaju njihovu ranjivost, a neki su uvučeni u prostituciju kako bi preživjeli. Kako se džihadizam širi i destabilizira nacije, možemo očekivati da će se ovaj kršćanski egzodus i dalje umnožavati.
Iako je izvješće ograničeno na onih najgorih 50 nacija, čini se kako progon općenito raste diljem svijeta. Na primjer, iako je Sjeverna Koreja sad rangirana kao 2., kao odraz koliko zapravo su stvari postale loše, izvješće objašnjava da je “ocjena progona u Sjevernoj Koreji zapravo porasla [u usporedbi s prošlom godinom], iako je na ljestvici pala za jedno mjesto.”
Slično tome, zločini mržnje protiv kršćana u Zapadnoj Europi su na najvišim razinama u povijesti. Prema izvješću Organizacije za europsku sigurnost i suradnju od 16. studenog 2021. godine, najmanje četvrtina, iako vjerojatno mnogo više, svih zločina iz mržnje u Europi u 2020. godini bili su antikršćanski — što predstavlja povećanje od 70% u odnosu na 2019. godinu. Nadalje, kršćanstvo je religija koja se suočava s najviše zločina iz mržnje, dok je judaizam na drugom mjestu.
Iako mediji rijetko identificiraju one koji stoje u pozadini antikršćanskih zločina iz mržnje, od kojih se mnogi odnose na vandalizam prema crkvama, puno govori činjenica da europske nacije koje su najviše pogođene također imaju najveće muslimanske populacije u Europi — naime Njemačka (gdje su se zločini iz mržnje udvostručili od 2019. godine) i Francuska (gdje su svaki dan napadnute dvije crkve, od kojih neke, kao i u muslimanskom svijetu, ljudskim izmetom).
Svejedno, i kao odraz činjenice da su se stvari pogoršale na drugim mjestima diljem svijeta, niti jedna zapadnoeuropska nacija nije se našla na popisu među 50 zemalja.
Na kraju, možda najuznemirujući trend jest to što broj progonjenih kršćana nastavlja rasti iz godine u godinu. Kao što smo vidjeli, prema najnovijim statistikama, 360 milijuna kršćana diljem svijeta doživljava “visoke razine progona i diskriminacije”. To predstavlja porast od 6% od 2021. godine, kad je 340 milijuna kršćana iskusilo istu razinu progona; a taj broj je predstavljao porast od 31% u odnosu na 2020. godinu, kad je 260 milijuna kršćana iskusilo istu razinu progona; a taj broj je predstavljao porast od 6% u odnosu na 2019. godinu, kad je 245 milijuna kršćana iskusilo istu razinu progona; a taj broj je predstavljao porast od 14% u odnosu na 2018. godinu, kad je 215 milijuna kršćana iskusilo istu razinu progona.
Ukratko, progon kršćana, koji je već bio užasan, porastao je za gotovo 70% tijekom posljednjih pet godina, bez ikakvih znakova jenjavanja.
Koliko dugo vremena će proći prije nego što ovaj naizgled nepovratni trend metastazira u one zemlje koje se trenutačno slave zbog svojih vjerskih sloboda?
