“… večeras, nevjerojatnom brzinom i intenzitetom, mediji i politički establišment obje stranke udružili su se u napadu na Predsjednika zbog jučerašnjeg sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Anderson Cooper, John McCain, Mitt Romney, svi oni opisali su Predsjednikove primjedbe Rusiji sramotnima. Bivši direktor CIA-e John Brennan nazvao ih je izdajničkima i osnovom za odstupanje s dužnosti. Nancy Pelosi i Chuck Schumer izjavili su da je Trump ucjenjivan od strane sile, dok su ga ostali optužili da je agent “spavač”, špijun. Jedan član Kongresa iz države Tennessee pozvao je na vojni udar protiv Predsjednika. I dok je oluja divljala, Predsjednik je pognuo glavu i neizbježno morao kleknuti pred američkim obavještajnim agencijama čiji se sud nikada ne bi trebao dovoditi u pitanje i izrecitirao sada obaveznu zakletvu lojalnosti špijunskim birokratima koji sada upravljaju našom zemljom.
Predsjednik je ustuknuo pred kritikama. I to se dešava. To je, na kraju krajeva, politika. Ono što je nevjerojatno i neobično i prijeteće je: tko ga je naveo da ustukne?
Ljudi koji najglasnije viču kako su Rusi naši najveći neprijatelji, a Trump njihova lutka, ispada da su isti oni koji katastrofano upravljaju našom vanjskom politikom zadnja dva desetljeća. Ljudi koji su napravili invaziju na Irak i nisu priznali da je to bila pogreška; ljudi koji su ubili Muammara Gaddafija bez vidljivog razloga, prolongirali grozni građanski rat u Siriji i otvorili granice Europe; oni koji još uvijek brane besmisleni konflikt u Afganistanu i sada planiraju najnovije katastrofe širom svijeta: u Libanonu, Iranu i da, u Rusiji. To su ljudi koji su Ameriku učinili slabijom i siromašnijom i tužnijom. Grupa čiji su neuspjesi i doveli do izbora Trumpa. Mislili biste da će do sada biti u potpunosti diskreditirani i nesposobni za rad, nositi uniforme i sakupljati smeće pokraj naplatnih kućica negdje. Ali ne. Oni vode vijesti na kabelskoj televiziji, drže visoke, utjecajne pozicije u Državnom tajništvu. Vode gotovo svaku neprofitabilnu instituciju za javnu politiku u Washingtonu. Još uvijek su, u nekom smislu, zaduženi za našu nacionalnu raspravu. I, naravno, oni MRZE ideju ponovnog razmatranja ili ispravljanja bilo koje od nebrojeno zabluda koje su imali tijekom godina. I to je jedan od glavnih razloga zašto mrze Trumpa. On ih proziva zbog tih zabluda.
Sada, pošto je Trump, on ne može uvijek točno objasniti ono što želi reći. Ponekad napravi grešku u detaljima ili ih zanemari ili zbog nekakve osobne osvete; kao da je nekoga briga za onog smiješnog lika Jima Acostu (nikoga nije). Ali što se tiče najvažnijih pitanja Trump je neosporno u pravu. Hladni rat je završio. Svijet se promijenio. Vrijeme je da ponovno razmislimo o američkim savezima i da bar jedanput djelujemo radi vlastitih interesa.
Rusija nije blizak prijatelj Sjedinjenih Država. Ali pitanje koje treba postaviti je: Zašto bi smatrali Rusiju našim smrtim neprijateljem? Naravno da nas Rusija špijunira, to rade i mnoge druge zemlje, a neke od njih na puno efikasniji način od Rusije. Ruski pokušaj uplitanja u naše izbore bio je komično amaterski. Loše ciljani oglasi na Facebooku koje gotovo nitko nije vidio. Usporedite to s dubokom penetracijom u američku industriju i obrambeni sektor komunističke vlade Kine. Ili usporedite to s izvanrednim utjecajem koje Zaljevske države imaju na naše političke procese. Ili činjenica da države Latinske Amerike mijenjaju izborne rezultate, namećući ovoj zemlji demografske promjene brzinom koju američki glasači dosljedno odbacuju.
Sve to su ozbiljni izazovi nametnuti od stranih sila našoj američkoj demokraciji. Oni su stvarni. A ipak, nekako, nitko na kabelskim vijestima nije nimalo zabrinut zbog bilo koje od ovih stvari. Zašto je to tako?
Pa, evo jednog razloga. Mnogi se u Washingtonu bogate zahvaljujući Kini i Saudijcima. Latinoamerikanci čiste njihove domove i čuvaju njihovu djecu. Te zemlje, prema njihovom mišljenju, ne mogu biti naši neprijatelji. Ali nitko ovdje se ne bogati zahvaljujući Rusiji, stoga Putin mora biti naš smrtni neprijatelj. To je ono što nam neo-konzervativci govore da moramo vjerovati. Da li itko u to zapravo vjeruje? Niti jedna trijezna osoba koja je čitala novine ove godine ne bi mogla bez smijeha iznesti taj stav, jer je glupo. Tako da jedina opcija koja preostaje, kako bi se građani prisilili da vjeruju u nešto toliko apsurdno, je da se pobrinu da ne razmišljaju previše o tome. Da budu tiho. Da rade ono što im se kaže.
Ako ne vjerujete u to, samo pogledajte što se upravo sada dešava Trumpu. Očigledno je da je moguće, sasvim moguće, čak i vjerojatno da je ruska vlada upala u servere Demokratske stranke prije posljednjih izbora. To zasigurno i zvuči kao nešto što bi mogli napraviti. Ali prije nego se počnemo ponašati kao da da se to uistinu dogodilo i zbog toga započeti rat s Rusijom, ne bismo li trebali vidjeti stvarne dokaze da se to desilo? Zašto ne? Recimo nešto poput servera. Ili bar jasnog objašnjenja što se zapravo dogodilo. Nismo to vidjeli. I to je ono što je Trump tražio. Kako se samo usuđuje? Rečeno nam je da su to izdajničke misli. On je kvisling, izdajica svoje zemlje…
To je ono što govore. I to ne samo neki, svi govore tako. Jednoglasno.
Razmislite trenutak što oni zahtijevaju. Ako automatski ne prihvatite neprecizne, nespecificirane, nikad do kraja objašnjene nalaze tajnovitih obavještajnih agencija sa dugim, dokumentiranim zapisima o ozbiljnim pogreškama u povijesti, vi ste na neki način izdali svoju zemlju. Isti ljudi koji su vas uvjeravali da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje, oni koji su rekli da Shah nikada neće pasti u Iranu, itd. itd… tim ljudima morate vjerovati bez ikakvog pitanja. Ili…
Na televiziji ta grupa se naziva “obavještajnom zajednicom”. To je orvelijansko ime ako je ikad koje postojalo. Što je zapravo ta “zajednica” o kojoj toliko slušamo? Ima li svoj poštanski broj? Sustav javnih knjižnica? Ligu mladih ragbijaša? Kako dugo još dok Kongres ne počne zahtijevati nepromišljenu poslušnost zajednici zakonodavaca? Nakon svega, to je isto zajednica, morate je poslušati. Neslaganje s njom je nepatriotsko i ako se ne slažete vi radite za Vladimira Putina. To je pravac kojim krećemo. I to ubrzanim koracima.
Na neki način ova cijela priča vrti se oko Donalda Trumpa i onoga što on govori i što čini. Ali na onoj dubljoj razini, to nema nikakve veze s Donaldom Trumpom. Radi se o demokraciji, da li glasači vladaju svojom zemljom. Ispada da isti ljudi koji vam govore da spašavaju našu demokraciju rade prekovremeno da je unište i grde vas dok to čine.”
