Nakon što je papa Franjo donio katastrofalnu odluku u pokušaju preokretanja 2.000 godina crkvenog učenja u vezi smrtne kazne, neki “katolički” političari ponovno su otkrili svoj katolicizam baš na vrijeme kako bi aplaudirali tom potezu. Kao što ste primijetili, demokrati katolici sada vole i poštuju Crkvu zbog dvije stvari: smrtne kazne i imigracije. Preziru je i odbacuju što se tiče bilo kojeg drugog pitanja. Ali pretpostavljam da je prednost moralnog relativiste ta da se ne morate brinuti o očiglednoj samoproturječnosti.
Ljevica se općenito, počevši od medija, pridružila lažnim katoličkim liberalima kako bi proslavila ovu vijest. To je uzrokovalo jedan od najmorbidnijih i najgnusnijih spektakla moderne politike: zagovornici fetalnog smaknuća protestiraju smaknuću osuđenih ubojica. Zastrašujuće je razmišljati o izopačenosti i moralnoj ludosti osobe koja više suosjeća s ubojicom djece nego s djetetom, ali takva vrsta ljudi postoji i hoda među nama. Zovu se Demokrati.
U svrhu obrambene mjere, oni koji drže ovo poremećeno stajalište često će optuživati drugu stranu zbog nedosljednosti. Reći će da je licemjerno suprotstavljati se ubojstvu beba ako se ne protiviš egzekuciji serijskih ubojica. Sada, rasprava o načinu na koji se pro-život etika može primjeniti na smrtnu kaznu, koliko daleko se može ići i u kojem smjeru, je jedna od onih koje pobornici života međusobno vode. Ako određeni pro-lifer osjeća da pro-život stajalište zahtijeva da se suprotstavimo smrtnoj kazni, on može iznijeti taj slučaj i, čak i ako je u krivu, on sigurno nije nedosljedan zbog toga.
S druge strane, zagovornik pobačaja nema pravo baciti smrtnu kaznu u lice protivnika pobačaja. Oni su ti koji moraju dati odgovor zbog kontradikcije. Ako namjeravate izgraditi apsolutni slučaj protiv smrtne kazne — za razliku od situacijskog ili onog sticajem okolnosti — morate to učiniti iz moralnog razloga da je ljudski život inherentno vrijedan i sam po sebi posjeduje nepovredivu vrijednost i dostojanstvo. Na temelju tog razloga ljevica iznosi argument. Ali ukoliko je dostojanstvo nepovredivo i inherentno, i ako se ne može izgubiti čak i nakon kad počinite zločin protiv svog bližnjeg, onda očito i djeca moraju imati to dostojanstvo. Stajalište zagovornika pobačaja ovisi o ideji da je ljudska vrijedost uvjetovana. Stajalište protiv smrtne kazne ovisi o ideji da nije. Perverzno je i moralno nedosljedno izuzimati najneviniji ljudski život, a uključiti one najmanje nevine. To je filozofija luđaka ili super zlikovca iz stripova.
Kontradikcija ne mora nužno ići drugim smjerom. Moguće je potvrditi dostojanstvo ljudi i tvrditi da, zbog tog dostojanstva, oni koji ubijaju nevine živote moraju trajno biti izbačeni iz ljudskog društva. Također je moguće tvrditi da je ubojica, iako biće s intrinzičnom vrijednošću i važnosti, svojom vlastitom voljom stavio društvo u položaj u kojem ono mora na neki način kršiti njegovo dostojantvo. Ili ga mora zaključati u kavez do kraja života, što nije dostojanstveno, ili ga mora pogubiti. Možda ćete čak tvrditi da je ovo drugo dostojanstvenija opcija. Ne morate se složiti s ovim argumentima, ali oni su barem dosljedni i zasigurno u skladu s idejom o ljudskom dostojanstvu. Pobačaj nije.
Zagovornici pobačaja su fanovi izbora, pa neka napokon donesu taj izbor ovdje. Ili ljudska bića imaju apsolutnu vrijednost i važnost ili nemaju. Ako ne, onda imajte sve pobačaje koje želite. Ali molim vas da prestanete sa smiješnom zabrinutošću oko smrtne kazne. A ako posjeduju vrijednost i važnost, tada vaše stajalište o smrtnoj kazni nosi priličnu težinu. Međutim, vaše stajalište o pobačaju je moralna odvratnost i morate ga napustiti istog trenutka. Odaberite jednu od ovih opcija. Ne možete imati oboje.
