“Nema Republikanske stranke. Postoji samo Trumpova stranka”, rekao je John Boehner u Mackinacu, državi Michigan, na okupljanju vjernih članova Republikanske stranke. “Republikanska stranka negdje drijema.”
Bivši govornik Zastupničkog doma trebao bi za svaki slučaj ponovno opipati puls stare stranke, jer Republikanska stranka Busha i Boehnera možda ne drijema. Možda je u komi.
Razmotrite. Republikanska stranka (GOP – Grand Old Party) bila je posvećena slobodnoj trgovini, otvorenim granicama, amnestijama i korištenju vojne snage Sjedinjenih Država kako bi kaznila agresore i “prekinula tiraniju u našem svijetu”. Ta stranka započela je stvarati novi svjetski poredak u kojem se diktatorima prijetilo “promjenom režima”, a demokratski kapitalizam bio je novi poredak tog doba.
Ipak, Donald Trump uhvatio je republikansku nominaciju i osvojio predsjedništvo — kažući zbogom svemu tome.
Kolika je vjerojatnost da će budući kandidat republikanske stranke za predsjednika oživjeti Bush-Boehnerovu agendu stranke odbijenu 2016., voditi kampanju koja se temelji na njoj, pobijediti i nametnuti je stranki i naciji?
Republikanizam Bush-Boehnera danas izgleda mrtav kao što je republikanizam Harding-Coolodge izgledao nakon 1933. A ako Trumpizam nije budućnost GOP-a, teško je pretpostaviti kako bi izgledao njezin obećavajući plan.
Kratka povijest: Na sedam posljednjih izbora, počevši od 1992., republikanci su osvojili predsjedništvo u tri navrata, ali većinski glas samo jedanput, 2004., kad je George W. Bush još uvijek uživao u “Misiji izvršenoj” u Iraku.
Što je slomilo i pregazilo republikansku stranku Busha-Boehnera?
Prvo, demografija. Masovna imigracija ljudi iz Trećeg svijeta, koja je počela s usvajanjem imigrantskog akta 1965. godine, i pad nataliteta rođenih Amerikanaca, preplavila je Nixon-Reaganovu Novu većinu.
Drugo, slomom Sovjetskog carstva i SSSR-a nestao je glavni razlog ujedinjavanja stranke od Eisenhowera do Busha I. — Hladni rat.
Nakon što je Crvena armija otišla kući, “Amerika na prvom mjestu” dobila je novu privlačnost!
Treće, vjerni kultu slobodne trgovine u kojem su odrasli, republikanci su se borili za NAFTA-u, WTO i MFN za Kinu.
Povjesničari će gledati u čudu kako su se američki fanatici slobodne trgovine odrekli najveće prozvodne baze koju je svijet ikada vidio, dok su odobravali citate piskarala čije ideje su toliko doprinijele rušenju vlastite zemlje, Velike Britanije.
Između 1997. i 2017., Europska unija nagomilala je, na račun Amerike, trgovinski višak u iznosu od 2 trilijuna dolara, dok su Sjedinjene Države istovremeno pokrivale troškove europske obrane.
Između 1992.i 2016., Kini je dozvoljen trgovinski višak od 4 trilijuna dolara na naš trošak, da bi se istovremeno pretvorila u prvu proizvodnu silu svijeta, lišavajući Amerikance na desetke tisuća tvornica i milijuna proizvodnih radnih mjesta.
U prvoj godini predsjedanja Trumpa, trgovinski višak Kine sa Sjedinjenim Državama dosegao je 375 milijardi dolara. Od siječnja do ožujka ove godine, trgovinski deficit s Kinom bilježio je gotovo istu astronomsku stopu.
“Trgovinski deficiti nisu važni”, čujemo od ekonomista.
Neka to objasne stanovnicima država Ohio, Michigan i Pennsylvanije.
I možda netko može objasniti mudrost prepuštanja rasta BDP-a od 4 posto svake godine suparničkoj naciji, budući da admirali američke mornarice ozbiljno govore o mogućem sukobu s tim suparnikom oko otočića i grebena u Južnom kineskom moru.
Iz kojeg razloga prekomjerno obogaćujemo i osnažujemo one protiv kojih ćemo se možda morati boriti?
Četvrto, pod Bushem II. i Obamom, Sjedinjene Države masovno su intervenirale na Bliskom i Srednjem istoku – Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji i Jemenu. A sile koje su nas gurale u te sukobe i koje su toliko razočarale naciju da je ona izabrala Baracka Obamu, se vraćaju i guraju nas u novi rat, ovaj puta s Iranom. Moguće je da će ga i dobiti.
Ipak, s obzirom na anti-intervencionistički i anti-ratni stav Trumpove pobjedničke kampanje i kampanje Bernieja Sandersa, američka uloga u bliskoistočnim ratovima čini se bliža prošlosti nego budućnosti.
Nakon 16 mjeseci provedenih u uredu, čini se da će Trumpovo predsjedništvo, bez obzira koliko kratko, biti prekretnica u američkoj i svjetskoj povijesti, i u budućnosti Republikanske stranke,
Svijet je mijenja. NATO i EU pokazuju svoju starost. Nacionalizam, populizam i plemenska pripadnost sve više dominiraju Starim kontinentom. A spremnost Amerike da snosi teret troškova europske obrane, dok ovi praktički dobivaju besplatnu vožnju, vidno se smanjuje.
Teško je vidjeti hoće li i na koji način republikanci biti ponovno stranka koja je prethodila Trumpovom usponu.
Koji bi bio argument za vraćanje na odbačenu platformu?
Trump nije samo porazio 16 Bushevih republikanaca, on je predstavio program za imigraciju, graničnu sigurnost, amnestiju, intervencije u inozemstvu, Bliski istok, NAFTA-u, slobodnu trgovinu, Putina i Rusiju, što je značilo i odbacivanje svega onog što je predstavljala Bush-Boehnerova stranka i na čemu su kandidati 2008. i 2012., John McCain i Mitt Romney, vodili svoje kampanje.
Ako Republikanska stranka drijema, neka neometeno nastavi svoj drijemež, jer je njezino vrijeme došlo i prošlo. Danas živimo u novom svijetu.
