DEMPSEY: Moderna Demokratska stranka tretira nerođene poput Rimskog Carstva

John Dempsey

dpt.nhs.uk

Od otprilike 96. do 581. godine, Rim je bio najmoćnije carstvo na svijetu. Napadali su druge zemlje i uzimali što su god htjeli. Moć njezinih legija bila je neusporediva. Rimska kultura je tijekom tog razdoblja bila odvratna. Ropstvo je obilovalo, gladijatori su ubijali građane niže klase kako bi zabavili puk u Koloseumu, a rođena djeca nisu uvijek dobila odobrenje za život. Carstvo je naposljetku propalo. Hoće li uporni entuzijazam koji Demokratska stranka iskazuje prema ubijanju nerođenih sve to trenutka njihovog rođenja biti njihova propast?

Kad su djeca rođena u starom Rimu, nije bilo jamstva da će živjeti. Ne mislim na nedostatak bolnica i odsutnost suvremene medicine koja pomaže prerano rođenom djetetu ili onome s kongenitalnom invalidnošću. Nije bilo neuobičajeno ubiti novorođeno dijete kao metoda kontrole rađanja. Zvuči poznato? Dopustite da vas podsjetim. Sjećate li se što je demokratski guverner Virginije Ralph Northam, koji još uvijek drži tu poziciju usprkos skandala s crnim licem početkom ove godine, rekao? Možda ne, jer su liberalni mediji potisnuli ono što je rekao o novorođenčadi u vezi pobačaja.

U intervjuu na WTOP-u, radijskoj postaji u Washington D.C.-u, Northam je rekao: “Dakle u ovom specifičnom primjeru kad majka porađa, mogu vam točno reći što bi se dogodilo, dijete bi bilo rođeno. Djetetu bi se osigurala udobnost. Dijete bi bilo oživljeno ako je to ono što bi majka i obitelj željeli, a potom bi uslijedio razgovor između liječnika i majke.” “Razgovor” se odnosi na to hoće li se djetetu prekinuti život, iako je već rođeno — još jedan od radikalnih koraka ulijevo.

Kao što je ranije spomenuto, rimski roditelji ubijali bi svoje dijete kao oblik kontrole rađanja. Ono što je Northam izjavio nije nimalo drukčije od onoga što bi zlo Rimsko Carstvo učinilo novorođenoj djeci. Ako nisu željeli dijete, rob je bio prisiljen odvesti dijete u određeni dio grada i tamo ga ostaviti da umre od izloženosti. To je bila uobičajena nehumana praksa, a demokrati nemaju problema s prihvaćanjem takvog oblika kontrole rađanja.

Rimska vlada nije smatrala ostavljanje djeteta da umre nakon izloženosti zločinom. U to vrijeme, novorođena djeca se nisu smatrala “potpuno ljudskim”. Ovo također povlači oštru usporedbu s Northamom i zakonom koji je nedavno donesen u državi New York u kojoj se beba može pobaciti sve do trenutka njezinog rođenja. Oni opravdavaju te zakone koristeći iskrivljeno rezoniranje da nerođeno dijete nije ljudsko biće.

Prošlog tjedna, država Illinois je donijela sličan zakon onome u New Yorku. Ti zakoni ne poštuju svetost ljudskog života. To su činovi zla prikriveni velom “zdravstvene zaštite i reproduktivnih prava”, što je ironično, pošto reprodukcija zahtijeva čin stvaranja, a ne okončanja.

Postojale su masovne grobnice u Rimu prepune potvrđenih kostiju beba. One su pronađene ispod kupališta. Ne mogu ne razmišljati o infanticidnom “liječniku” Kermitu Gosnellu. Godine 2010., FBI je upao u kliniku za pobačaj i pronašao kuću užasa. Gosnell je dijelove umrlih beba pohranjivao u staklenke kao trofeje, dok su se mačke šetale po njegovom uredu. On je još jedan zagovornik pobačaja koji se može usporediti sa zvjerstvima drevnog Rima.

Zajednička tema koja se primjećuje između Demokratske stranke i zlog drevnog Rima jest moralni relativizam. Oni umanjuju postojanje života ili čovječnosti. Rim je djelovao u zoni u kojoj se novorođena djeca nisu smatrala potpuno ljudskim bićima. Demokrati odbijaju priznati da je otkucaj srca znak živog ljudskog bića ako potječe iz utrobe trudne žene i svode nerođeno dijete na “nakupinu stanica”, baš kao što je to bio slučaj s novorođenčadi u Rimu.

Rim je bio zlo carstvo. Oni nisu poštovali ljude, ubijali su za zabavu i nisu dopuštali onima iz nižih slojeva društva da uspiju.

Demokratska stranka se ne razlikuje mnogo. Oni odbijaju poštovati nerođene bebe. Ljevica potiče pobačaj. Pogledajte Chelsea Handler, koja se hvali svojim višestrukim infanticidnim aktivnostima. Štoviše, oni žele kazniti bogate ljude i uvesti stanje nedostižne “jednakosti”, što zapravo znači predavanje sveg novca i moći demokratima, dok su svi ostali jednako pogođeni siromaštvom. Sve u ime glasova i moći.

Možda je jedan od najviše uznemiravajućih elemenata svega toga činjenica da ljevica to radi u ime moći. Oni nemaju stida. Oni su sad otvoreno zlo koje će, nadamo se, otkriti glasačima opasnosti demokrata.

Trebale su stotine godina da se Rim izgradi i potom zapali. Možemo se samo nadati da će Demokratska stranka izgorjeti prije Rimskog Carstva. U protivnom se Amerika nalazi na putu neminovnog uništenja, a nerođena djeca su ona najugroženija.

Nadam se da će Demokratska stranka nestati prije Amerike.