Kad se izda osmrtnica za Alfija Evansa, pod “uzrokom smrti” bi trebalo ovo pisati: ponos. Ponos suca koji nije htio osporiti svoju presudu. Ponos liječnica koji nisu htjeli biti u krivu. Ponos vlade koja drži autoritet nad životom i smrti. Slobodno se mosu navesti i “tiranija” i “nevjerojatno zlo”.
Posljednjih nekoliko sati u priči od Alfiju Evansu bilo je dramatično i naposljetku strašno. Maleni dječak koji pati od misterioznog stanja mozga uklonjen je s respiratora u Alder Hey bolnici u Londonu. Bolnica je donijela odluku da dječakov život više nije vrijedan življenja i stoga mora umrijeti. Roditelji tvrde da još uvijek postoji nada i žele ga odvesti u bolnicu u Italiji gdje im je ponuđeno daljnje liječenje njihovog djeteta. Međutim, doktori u Alder Hey bolnici osvojili su pravo da ubiju njihovog sina. Prošle noći počela je njegova egzekucija.
Ali Alfie im ponovno prkosi. Nastavio je samostalno disati, bez pomoći, nekoliko sati. Konačno su liječnici, ometeni tim razvojem događaja, pristali da dječaku daju vodu, ali ne i hranu. Ako ga već ne mogu ugušiti, možda ga mogu izgladnjeti do smrti. U međuvremenu, zračna ambulanta iz Italije čekala je izvan bolnice, spremna da prihvati dječaka, koji je također dobio talijansko državljanstvo, i odveze ga u svoju zemlju na liječenje. Mala armija policijskih snaga bila je postavljena ispred dječakove sobe kako bi spriječili da se to dogodi.
Naposljetku, Alfijevi roditelji dobili su mogućnost još jednog saslušanja pred sucem, nadajući se da će pronaći dovoljno ljudskog suosjećanja kako bi im omogućio da stave svog dječaka na helikopter i odvezu do mjesta koje im je ponudilo medicinsku pomoć. Ali on nema niti trunke savjesti. Njihov zahtjev je odbijen. Dječak mora umrijeti. To je njegovo “posljednje poglavlje”, rekao je sudac.
Nema načina da se ovo opravda. To je eksplicitno, očigledno zlo. Bolnica drži dječaka poput taoca protiv volje njegovih roditelja, a sudovi zabranjuju obitelji da se ukrcaju na helikopter i napuste zemlju. To je otmica i ubojstvo. I trebali bi nam biti jasni motivi zlikovaca ove priče. Ono što leži iza njihovih akcija je ponos. Jenostavni, odvratan, ubojiti ponos.
Sudac se proglasio bogom i dao si dozvolu da napiše posljednje poglavlje u životu dječaka. Doktori koji se bore za pravo na njegovo ubojstvo također su proglasili same see gospodarima života i smrti. I obje stranke u ovom bezbožnom savezu bi radije vidjele dječakovu sporu i agonizirajuću smrt nego riskirale njegov odlazak u drugu zemlju i mogućnost da budu dodatno osramoćene ako bi pokazao znakove poboljšanja. To je rzalog zašto ubijaju Alfija Evansa. I neka im se Bog smiluje zbog toga.
