Prevladavajući konsenzus među političkim analitičarima u Sjedinjenim Državama o pobjedi Donalda Trumpa 2016., usredotočuje se na ideju da su se karijeristički političari, s vremenom, odvojili od stvarnosti svakodnevnog postojanja u Americi. Washingtonski političari izgledaju manje sposobni povezati se s pojedincima dok se istovremeno vežu na politike za koje ti pojedinci ne misle da im pomažu.
Ovo se odigrava diljem zemlje s kandidatima početnicima, koji nikad nisu bili u politici, i njihovim uvjeravanjem glasača da imaju bolje razumijevanje situacije od karijerističkih političara koji su posvetili svoje živote javnoj službi. Jedna od tih utrka upravo se događa u Oklahomi, gdje se politički pridošlica Kevin Stitt natječe protiv dugogodišnjeg gradonačelnika Oklahoma Cityja, Micka Cornetta.
Na papiru, ne bi trebalo imati sumnje u pobjednika. Cornett je uspješan gradonačelnik uspješnog grada. 2010., grupa u Londonu nazvala je Cornetta drugim najboljim svjetskim gradonačelnikom iza gradonačelnika Mexico Cityja. To je Cornetta barem učinilo najboljim gradonačelnikom u Sjedinjenim Državama. Cornett je predsjedao Konferencijom gradonačelnika Sjedinjenih Država. Usput, počeo je zvučati baš poput mnogih političara koje su Amerikanci počeli prezirati.
U intervjuu kojeg je dao za Nacionalni javni radio (NPR) u kojem je govorio o gradovima utočištima, Cornett je tvrdio da nije znao što su gradovi utočišta i nazvao je ilegalne strance “neprijavljenim građanima”, što god to značilo. Hvalio je posao otimača vatrenog oružja i bivšeg gradonačelnika New Yorka, Mike Bloomberga. Nepromišljeno je stavio svoj potpis na lakomislene dokumente koji gradonačelnicima stvaraju ugled. Jedan od njih uvukao ga je u nevolje.
U dobroj volji da bude imenovan drugim najboljim gradonačelnikom na svijetu, Cornett je dodao svoje ime tzv. “Etičkom kodu gradonačelnika”. Taj kod izjavljuje da će “Gradonačelnici biti slobodni suporotstaviti se bilo kojim zakonima svojih gradova i nacija gdje se takvi zakoni protive univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda”. Drugim riječima, gradonačelnik Oklahoma Cityja složio se da stavi odredbe Ujeninjenih naroda ispred zakona svojeg grada, države i zemlje.
Ovakva vrsta akrobacije i svjetovnosti možda bi se dobro prodavala u urbanim vrućim točkama Brooklyna i Beverly Hillsa, ali Oklahoma nije hipsterski grad ili liberalna utopija. Trenutačno, jedina stvar u kojoj Oklahoma predvodi naciju je stopa zatvorskih kazni, u čemu je upravo pretekla Louisianu. Država ima neke duboko ukorijenjene probleme kojim se sadašnje mnoštvo političkih lidera države nije uspjelo pozabaviti. Cornett, standardni nositelj ovog mnoštva lidera, putovao je svijetom uživajući u pohvalama svjetske elite dok je istovremeno sve više i više građana Oklahome završavalo u zatvorima.
Ova pitanja iskrsnula su jer će se Cornett slijedećeg tjedna suočiti sa Stittom. Kao i obično u politici, mnoštvo i jato establišmentskih političara Oklahome stalo je iza Cornetta. Oni ga vide kao siguran izbor koji će nastaviti raditi ono što oni percipiraju stabilnim napretkom od stabilne ruke. Cornett će odigrati prave note, ali svi će znati da su to samo prazna obećanja koja su namijenjena crvenom mesu demografije republikanske politike. Oni se boje da je Stitt istinski vjernik u konzervativnu Amerikanu.
Stitta ne opterećuje nikakva politička povijest. U normalnim vremenima, samo to bi mogao biti uteg protiv njega. Ali njegovim protivnicima ostalo je da samo ga napadaju kao neprikladnog, nedoraslog i bez ikakvog iskustva. Stittov odgovor mogao bi biti taj što se barem nije upisao za stavljanje vrijednosti međunarodne zajednice ispred američkih vrijednosti i barem nije igrao nikakvu ulogu u velikom porastu zatvorskih kazni kao jedinoj stvari u kojoj Oklahoma predvodi ostatak nacije.
Sadašnje Doba Trumpa poremetilo je velik dio američkog života. Jedna od prednosti tog poremećaja je ulazak u politiku novih ljudi koji prisiljavaju status quo da se prilagodi ili makne s puta. Više ljudi poput Kevina Stitta i manje ljudi poput Micka Cornetta bila bi dobra stvar.
