“Istraga specijalnog istražitelja nije utvrdila da se Trumpova kampanja ili bilo tko povezan s njom, urotio ili koordinirao s Rusijom … kako bi utjecao na američku predsjedničku kampanju 2016.”
To je u nedjelju, u svom pismu Kongresu, izjavio državni odvjetnik Williams Barr, rezimirajući glavne zaključke Muellerovog izvješća.
Za optužbe u vezi dosluha s Rusijom, nije kriv po svim točkama optužnice.
Nakon dvogodišnjeg slušanja mrzitelja u politici i medijima, koji su predsjednika Donalda Trumpa nazivali svakojakim epitetima poput “Putinove pudlice”, agentom Kremlja, krivim za izdaju, nelegitimnim predsjednikom koji bi trebao napustiti Bijelu kuću u lisicama i okončati svoje dane u zatvoru, saznali smo istinu.
Sve je to bila sjajna, blještava laž.
Oporavljajući se od Trumpovog oslobađanja od odgovornosti, velike medijske kuće sad hitaju na svoje pričuvne položaje: Mueller nije oslobodio Trumpa od opstrukcije pravde.
Ali Mueller nije bio opstruiran. Nitko nije ometao njegov rad.
Što se tiče Trumpovog bjesnila protiv istrage, to je bila prirodna reakcija nevinog čovjeka koji je lažno optužen i suočen sa sramotom i propasti zbog zločina koji nije počinio, zapravo zbog zločina koji nikad nije ni počinjen.
Odbor za pravosuđe Doma možda će pokušati replicirati ono što je učinio Mueller i ponovno istražiti opstrukciju. U redu. To bi potvrdilo ono o čemu se cijeli ovaj prljavi posao oduvijek radio: plan ‘duboke države’ i savezničkih medija da sruše još jednog predsjednika.
Muellerova istraga upošljavala je 19 odvjetnika i 40 agenata FBI-a. Trajala je dvije godine. Izdala je 2.800 sudskih poziva. Izvršila je 500 naloga za pretres. Intervjuirala je 500 svjedoka. I nije uspjela optužiti niti jednog člana Trumpove kampanje za dosluh s Rusijom u svrhu utjecanja na izbore 2016.
Što podiže sljedeće pitanje:
Ako Mueller nakon iscrpne dvogodišnje istrage nije mogao pronaći nikakav dosluh, koji je to uvjerljivi dokaz naveo James Comeyjev FBI i Ministarstvo pravosuđa Baracka Obame da vjeruje kako je došlo do takvog dosluha i pokrene istragu?
U nedjelju, nakon što je Barrov sažetak Muellerovog izvješća dospio u javnost, Trump je iskalio svoj opravdani bijes: “Šteta je što je naša zemlja morala proći kroz ovo. … Ovo je bio pokušaj nezakonitog uklanjanja koji nije uspio.”
Zar u tome nema istine?
Milijuni Amerikanaca i dalje vjeruje u ono što je sad očigledna laž — da je njihov predsjednik surađivao s Putinom i spriječio Hillary Clinton da zauzme svoje zasluženo mjesto predsjednice. Sudski troškovi Trumpa, njegove obitelji, njegovih pomoćnika u kampanji i njegovog osoblja iz Bijele kuće su vjerojatno golemi. Oštećene su karijere, reputacije.
Nacija je bila rastrojena i gorko podijeljena oko toga još od prvog Trumpovog dana u uredu. Imao je oblak nad svojim predsjedništvom otkad je dao svoju inauguralnu adresu. Bila kakva sposobnost predsjednika za ispunjavanje svojih kampanjskih obećanja i mogućnost pregovaranja s najvećom zemljom na svijetu, Rusijom, suparničkom supersilom, morala se odgoditi.
Je li nepravedno pitati: Tko nam je to učinio?
Tko je naveo Ministarstvo pravosuđa da povjeruje kako se Trump urotio s Rusima? Zašto je trebalo dvije godine kako bi se otkrilo da nije bilo dosluha? Tko je omogućio Putinu i Glavnoj obavještajnoj upravi Rusije ovu pobjedu pomažući u raskolu naše vlastite zemlje?
Naš establišment oduvijek zahtijeva isprike. Gdje su isprike za ove nečuvene optužbe da je Trump kriv za nešto poput izdaje?
Senator Joe McCarthy nije uzrokovao niti djelić štete reputaciji Deana Achesona ili Georgea Marshalla kakvu su elitistički mediji učinili, nepravedno i pakosno, reputaciji Donalda Trumpa.
Tek godinama nakon što je francuski artiljerijski kapetan Alfred Dreyfus osuđen za dosluh s Nijemcima krajem 19. stoljeća te poslan na Vražji otok, isplivali su dokazi koji su inkriminirali drugog časnika.
Uskoro, Dreyfusovi optužitelji bili su ti koji su se našli na optuženičkoj klupi javnog mnijenja.
To se i sada mora dogoditi. Poticatelji ove istrage, pokrenute da sruši predsjednika, naštetili su i podijelili ovu naciju i moraju biti izloženi, kao i njihovi suučesnici u tisku.
Korijeni Muellerove istrage sežu unatrag do Clintonove kampanje koja je angažirala firmu za istraživanje opozicije, Fusion GPS, kako bi iskopala prljavštinu o Trumpu. Fusion GPS zaposlio je bivšeg britanskog špijuna Christophera Steela. On je imao izvore u ruskoj obavještajnoj službi koji su mu pružili sadržaj njegovog, sada već zloglasnog dosjea. To je bilo isporučeno zahvalnoj kabali u FBI-u, koja ga je iskoristila kao temelj za dobivanje sudskog naloga FISA-e za nadgledanje Trumpove kampanje.
Prljavština u Steeleovom dosjeu, u većini slučajeva lažna, bila je potajno podijeljena Trumpovim mrziteljima u medijima kako bi torpedirali njegovu kandidaturu; i potom, kad je Trump pobijedio, kako bi uništili njegovo predsjedništvo prije nego je uopće započelo.
Sad kad je Trump oslobođen optužbi, priču o tome kako su njegovi optužitelji, koristeći moć države, gotovo ubili predsjedništvo svojim lažima, propagandom i nagovještajima, treba iznijeti na svjetlo dana.
Jer demokracija umire u tami, a ovo se nikad ne smije ponoviti.
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
