Je li Bog muškarac, žena ili bespolna sila koja se ne može identificirati po muškim ili ženskim osobinama? Društvo nudi niz ideja, ali što religijski tekstovi govore o ovoj nepromjenjivoj Božjoj karakteristici? Dennis Prager nudi neke pronicljive odgovore.
Jedan od kriticizma koji mnogi ljudi navode protiv Biblije je taj što prikazuje Boga u muškim terminima. Najočigledniji primjer je nazivanje Boga “On”. Zašto je Biblija to učinila?
Pa, evo odgovora: Zato što je Biblija zaokupljena stvaranjem ljubaznijeg, manje nasilnog, pravednijeg svijeta. Ako dijelite ove ciljeve — i pretpostavljam da je to slučaj — onda ćete se morati složiti da je Biblija donijela ispravnu odluku.
Prije nego objasnim, moram dodati ovo očigledno upozorenje: Biblijski Bog nije ni muško ni žensko. Bog nadilazi spol. Ono o čemu ovdje govorim jest zašto se Bog prikazuje u muškim terminima u Bibliji.
Što se tiče roda, Biblija je imala tri izbora: muški — “on”; ženski — “ona”; ili srednji — “ono”.
Možemo prilično lako isključiti srednji rod. Ponajprije, imenice srednjeg roda ne postoje na hebrejskom, jeziku Starog zavjeta — koji nam je, naposljetku, prvi predstavio ovog Boga. Drugo, biblijski Bog je osobni Bog s kojim možemo — i moramo, uspostaviti odnos. Ali ne možemo se povezati, a kamoli poslušati ili voljeti, “ono”.
Osim tog jezičnog pitanja, Biblija prikazuje Boga u muškim terminima jer:
Prvo: Primarna briga hebrejske Biblije jest stvaranje dobrog svijeta.
Drugo: Dobar svijet se može postići jedino stvaranjem dobrih ljudi.
I treće: Ljudi koji čine gotovo sve nasilje na svijetu su muškarci.
Stoga je i u muškom i u ženskom interesu prikazati Boga u muškom rodu.
Evo zašto:
Bez oca ili nekog drugog muškog donositelja pravila, veća je vjerojatnost za mlade muškarce da će napraviti veliku štetu. Ako nema muškog autoriteta koji bi davao pravila rastućem dječaku, vrlo mu je teško kontrolirati svoje divlje impulse.
Kao što je predsjednik Barack Obama rekao publici 2008. godine: “Djeca koja odrastaju bez očeva imaju pet puta veću vjerojatnost da će živjeti u siromaštvu i počiniti zločin, devet puta veću vjerojatnost da će napustiti školu i dvadeset puta veću vjerojatnost da će završiti u zatvoru.” Komentirajući taj govor, dr. Alvin Poussaint, psihijatar s Medicinskog fakulteta u Harvardu, potvrdio je te statistike: “Odsutnost očeva uzrokuje čitav niz društvenih bolesti, uključujući napuštanje škole i odsluženje zatvorske kazne.”
Drugim riječima, ako je primarni cilj stvaranje dobrog svijeta — specifično, svijeta s manje ubojstava, zlostavljanja djece, krađa i silovanja — Bog prikazan u muškim terminima (Otac na nebesima), a ne božica (Majka na nebesima), mora biti izvor moralnih zapovijedi poput “Ne ubij” i “Ne kradi”.
Ako očinska figura/donositelj pravila kojeg dječaci trebaju nije na Zemlji, moralno autoritativni muški Bog može poslužiti kao djelotvorna zamjena. Svaka nelagoda koju možete osjetiti muškim prikazivanjem Boga nije usporediva s boli koju ćemo svi osjećati ako dječaci ne budu civilizirani u dobre ljude.
Kako bi pretvorili divljeg dječaka u dobrog muškarca, neophodan je muški uzor u vidu muškog donositelja pravila. Dakle, kad Biblija prikazuje Boga kao milosrdnog, suosjećajnog i brižnog prema siromašnima i udovicama, to nije toliko u svrhu opisivanja Boga, koliko je u svrhu pružanja uzora ljudima, osobito muškima, kojeg bi trebalo oponašati.
Kad bi Bog bio prikazan kao žensko, mladići bi smatrali osobine poput suosjećanja, milosrđa i brige za potlačene kao ženstvene i ne bi se identificirali s njima. Ali ako Bog, njihov Otac na nebesima, koji je snažan — a povremeno čak i ratnik — brine o siromašnima i voli pravdu, milosrđe i dobrotu, onda su te osobine također muške i treba ih oponašati.
Argument da djevojčice jednako trebaju ženske uzore kako bi izbjegavale nasilje objektivno nije istinit — jer je problem zločina i nasilja nadmoćno muški. Naravno, djevojčice trebaju ženske uzore, ali ne zbog izbjegavanja nasilja.
A, poput dječaka, djevojčice će vjerojatnije slušati mušku autoritativnu figuru. Izvješće koje je izdalo Psihološko društvo Minnesote, zaključilo je: “U istraživanju zatvorenica, više od polovice njih došlo je iz kućanstva bez oca.”
Stoga je ironično da neke žene pokušavaju učiniti Boga Zapadnog religijskog morala manje muškim. Jer u slučaju da postignu svoj cilj, žene su te koje će najviše patiti zbog razuzdanih muškaraca.
Imamo previše odsutnih očeva na Zemlji kako bismo čak i počeli razmišljati da nema Oca na nebesima.
Ja sam Dennis Prager.
