Ako Demokratska stranka želi voditi kampanju na sveobuhvatnoj socijalističkoj agendi, a izgleda da bi upravo to mogli učiniti u budućim izbornim ciklusima, onda republikanci imaju savršeni primjer koji mogu pokazati biračima u vezi njegovog potpunog neuspjeha. Da, govorimo o Venezueli, čija je ovisnost o takozvanom socijalizmu 21. stoljeća, koji je pokrenuo Hugo Chavez, dovela do jednog od najzapanjujućih ekonomskih kolapsa u gotovo pola stoljeća. Ono što se dogodilo je savršeno poremećeno. Ljudi jedu iz kanti za smeće, hiperinflacija je učinila planine novca beskorisnima, namirnice su postale luksuz zbog dostupnosti artikala i troškova, a zbog ovog potonjeg — imate Venezuelance iz svih društvenih slojeva koji pribjegavaju prostituciji kako bi zadovoljili osnovne životne potrebe. Čak su i djeca prisiljena na prostituciju kako bi kupila namirnice. Osnovni lijekovi su rijetkost. Bolnice navodno rade u uvjetima 19. stoljeća, u nedostatku osnovnih potrepština, poput sapuna. Gladni građani provaljuju u zoološke vrtove koljući životinje kako bi se prehranili. Izvan ratnih uvjeta, nije zabilježeno ništa slično ekonomskom padu Venezuele.
New York Times nedavno je sastavio popis problema s kojima se suočava nacija. Za početak, hiperinflacija će uskoro dostići… 10 milijuna posto. Loše održavana električna mreža prouzročila je mnogim mesarima ogromne probleme pošto moraju živjeti u nadi da će prodati svoje mesne proizvode prije kraja dana kako bi izbjegli njihovo kvarenje. U većini slučajeva, oni su spali na prodaju masti i kravljih kopita pošto si većina Venezuelanaca ne može priuštiti ništa više. E da, i povrh svega toga, stalna zamračenja, glad, nedostatak osnovnih zaliha i lijekova — bande su preuzele gotovo čitave gradove. Venezuela je u velikoj mjeri propala zemlje (via NYT):
Kolaps Zimbabwea pod Robertom Mugabeom. Pad Sovjetskog Saveza. Katastrofalni događaji na Kubi 1990-ih.
Raspadajuća venezuelanska ekonomija ih je sad sve nadmašila.
Propast Venezuele je najveći gospodarski kolaps izvan rata u posljednjih najmanje 45 godina, kažu ekonomisti.
“Teško je zamisliti ljudsku tragediju ovih razmjera izvan građanskog rata”, rekao je Kenneth Rogoff, profesor ekonomije na Sveučilištu Harvard i bivši glavni ekonomist Međunarodnog monetarnog fonda. “Ovo će u narednim desetljećima biti mjerilo katastrofalnih politika.”
[…]
Venezuela, u jednom trenutku najbogatije zemlje Latinske Amerike, nije uništena oružanim sukobom. Umjesto toga, kažu ekonomisti, loše upravljanje, korupcija i pogrešne politike predsjednika Nicolasa Madura i njegovog prethodnika Huga Chaveza, potaknule su nezadrživu inflaciju, uništile tvrtke i dovele zemlju na koljena. A u posljednjih nekoliko mjeseci, Trumpova administracija uvela je stroge sankcije kako bi je još jače osakatila.
Dok se gospodarstvo zemlje urušavalo, naoružane bande preuzele su kontrolu nad čitavim gradovima, javne usluge su propale, a kupovna moć većine Venezuelanaca smanjena je na nekoliko kilograma brašna mjesečno.
Na tržnicama, mesari su pogođeni redovitim gubitkom struje i trude se prodati raspadajuću zalihu do zalaska sunca. Bivši radnici prekapaju po kupovima smeća u potrazi za ostacima hrane i reciklirajućom plastikom. Obeshrabreni trgovci desetinama puta dnevno posjećuju banke u nadi da će deponirati nekoliko funti vrijednih novčanica koje su postale gotovo bezvrijedne zbog hiperinflacije.
Ovdje u Maracaibu, gradu od dva milijuna stanovnika na granici s Kolumbijom, gotovo svi mesari na glavnoj tržnici prestali su prodavati komade mesa u korist iznutrica i ostataka poput masti i kravljih kopita, jedinog izvora životinjskih bjelančevina koje si njihovi kupci još uvijek mogu priuštiti.
[…]
Venezuela je izgubila desetinu svog stanovništva u posljednje dvije godine radi bijega ljudi, od kojih su neki čak pješačili preko planina, pokrenuvši tako najveću izbjegličku krizu u Latinskoj Americi.
Venezuelanska hiperinflacija, za koju IMF očekuje da će ove godine premašiti 10 milijuna posto, na putu je da postane najdulje razdoblje nezadrživog porasta cijena još od onog u Demokratskoj Republici Kongo 1990-ih godina.
“To je u biti potpuni kolaps potrošnje”, rekao je Sergi Lanau, zamjenik glavnog ekonomista Instituta za međunarodne financije, financijske trgovinske udruge.
A opet, predsjednik nacije i Chavezov nasljednik Nicolas Maduro i dalje okrivljuje Ameriku za ekonomske nevolje, što je van granica normalnog. Venezuelanska ekonomska katastrofa također povlači svog lokalnog susjeda i saveznika, Kubu, u propast. Otočki bastion komunizma započeo je racioniranje zaliha diljem zemlje zbog pomoći koju šalje Venezueli. Socijalizam ne uspijeva. On ubija. On donosi patnju svima. To je jedna stvar koja je jednaka u cijeloj filozofiji. Svi patimo zajedno. Tako dugo dok Maduro ostane na vlasti, ništa se neće popraviti.
