Dragi ljevičari, mutanti, izgrednici, perma-prosvjednici i svi oni koji financiraju ili pozdravljaju ove nasilne bitange koje uništavaju svojedobno velike gradove svih mogućih boja i ljudskih konfiguracija (shvaćam da je ovo dugi uvod u pismo, ali želio sam biti “inkluzivan”, kako se ne bi netko osjetio uvrijeđenim ili izostavljenim).
Pišem vam ovo u ime svih ostalih — ne samo ljudi koji na vašu pojavu s gnušanjem kolutaju očima, već ljudi koje ne vidite — ljudi koji svakodnevno odlaze na posao, ljudi s obiteljima ili bez njih, oni koji su zaglavili kod kuće, oni koju pokušavaju steći stvarno obrazovanje i svi ostali koji vole ovu zemlju, ljudi svih rasa i etničnosti. Drugim riječima: normalnih Amerikanaca.
Vi doista izgledate kao da mrzite biti ovdje. Dakle, imam pitanje za vas: zašto ste još uvijek ovdje?
Iskreno, ako je ova zemlja takva septička jama rasizma, seksizma, homofobije, ugnjetavanja, brutalnosti i u osnovi je namještena protiv svih onih koji nisu rođeni sa srebrnom žlicom u ustima, zašto ste dovraga ostali ovdje?
Nije kao da ste ovdje u zatvoru, bez obzira na to koliko cvilite da je ovo nalik jednome. Vi ste na ulicama svaki drugi tjedan i naizgled se “borite protiv ugnjetavanja” na gotovo svaki mogući način koji si možete zamisliti, žalite se zbog fašizma ovoga ili onoga ne shvaćajući da ste još uvijek slobodni žaliti se o zamišljenom fašizmu i ako smo doista fašistička zemlja bili biste u zatvoru ili mrtvi, zašto onda ne otići?
Čini se kako ne posjedujete koherentnu poruku osim što mrzite biti ovdje, stoga idite.
Trošite jako puno vremena pokušavajući nametnuti upravo onaj sustav vlasti protiv kojeg tvrdite da se borite, što svjedoči o tome koliko je neuspješan naš obrazovni sustav, vaši roditelji ili oboje. Što god bio slučaj, nije nas briga. Ne zanima nas ono što prodajete. Naš Drugi amandman doista vam otežava kako biste nam ga nametnuli, stoga je vaša borba vjerojatno uzaludna.
Da, na svojoj strani imate Demokratsku stranku, ali čak vam ni pobjeda u studenom neće donijeti potpunu “transformaciju” koju priželjkujete. Ali postoje zemlje koje imaju ono što tražite — Sjeverna Koreja, Venezuela, Kuba — ili sve ostale koje imaju lakše verzije istog. Postoji zemlja za bilo koju razinu gluposti od koje patite ili jednostavno druga mjesta koja nisu “kolonizirajuće, imperijalističke, kapitalističke” jame očaja do kojih možete doći u roku od nekoliko sati. Idite.
Zašto provesti čitave svoje živote boreći se za nešto što vjerojatno nikad nećete dobiti ako je to što želite toliko lako dostupno drugdje? Oni zidovi koje imamo na granicama nisu namijenjeni kako bi vas zadržali unutra, stoga možete slobodno otići.
Sad, možda ćete otkriti da vas ostale zemlje, “poštenije” zemlje, možda neće htjeti. Većina ostatka svijeta prima samo one ljude koji mogu donijeti nešto korisno, a, budimo realni, vi ne donosite previše toga. Ali vjerojatno biste ih uspjeli uvjeriti da vas prihvate, ako zbog ničeg drugog onda zbog propagandne pobjede protiv SAD-a. To je žrtva koju smo spremni prihvatiti.
Shvaćam da je preseljenje u drugu zemlju teško, ali kad bih se rodio u onome što smatram zatvorom bez nade za bolju budućnost, pronašao bih nekako način. Zapravo, to sam i učinio. Rođen sam i odrastao u Detroitu, ali sam otišao. Nije bilo lako. Kad sam se odselio, imao sam nekih 500 dolara u džepu, dovoljno za jednu mjesečnu rentu, ali učinio sam to jer profesionalno tamo nisam imao ništa. Koji je vaš izgovor?
Evo prijedloga koji vam dajem kako bih vam zapravo pomogao. Budući da vlada upravo ovog trenutka štampa novac kao luda (zapravo, već dulje vrijeme), što mislite o jednokratnom iznosu od, recimo, 20.000 dolara koji bi vam pomogao da započnete novi život u postojećoj utopiji? Izaberite je, premjestit ćemo vas tamo i dati vam nešto novca kako bismo vam pomogli u novom početku.
To može biti bilo gdje na svijetu, to potpuno ovisi o vama. Sve što trebate učiniti jest natjerati ih da vas prihvate, a mi ćemo se pobrinuti za ostalo. Mi ćemo preseliti vašu zbirku ploča, klasične video igre, lasicu ili zmiju (bez osuđivanja), vaše knjige (od Komunističkog manifesta i Maove male crvene knjige do stripova ili Bijele fragilnosti) i svu vašu odjeću koju posjedujete, osim one crne koju konstantno nosite, u zemlju po vašem izboru.
Postoji samo jedna mala stvar, budući da uvijek postoji jedna: ne možete se vratiti. Dio ovog dogovora jest taj da kad se prijavite za ček vi se odričete svog američkog državljanstva. Čini mi se kao poštena razmjena — zašto biste se ikad željeli vratiti u ovo odvratno mjesto, zar ne?
Besplatno preseljenje, besplatna gotovina i sloboda od Sjedinjenih Država gdje god je možete pronaći. Zamislite da možete živjeti u zemlji bez ijednog kipa Kolumba, Washingtona, Jeffersona ili bilo koje druge povijesne ličnosti kojoj ne biste sezali do koljena ni kad biste živjeli 1.000 godina. Ne bi li to bilo sjajno?
Još jedno upozorenje: morate povesti većinu, ako ne i sve, svoje kolege putnike sa sobom. Budući da se ne možete vratiti, pa čak ni u posjetu (za razgovor sa svojim roditeljima koristite Skype, ako oni još uvijek žele razgovarati s vama), smatrajte to prilikom da vidite svijet sa svojim proširenom obitelji rodno nesukladnih istomišljenika koji pale zastave, mrze policajce i bacaju cigle.
Ne bi trebalo biti suviše teško uvjeriti većinu njih, vaši stari profesori s fakulteta i neistuširani drugovi iz bubnjarskog kruga vjerojatno ne uživaju ovdje ništa više od vas. Naravno, to bi naštetilo demokratskim šansama za pobjedu na jesen, ali to ionako ne bi bilo bitno budući da bi 99 posto onih u Kongresu spakiralo svoje kovčege s vama.
Što kažete? Jesmo li se dogovorili?
S poštovanjem,
Svi ostali
