Jedan od mnogih užasnih izazova s kojima se suočavaju zapadnoeuropske vlasti otkako je prije nekoliko desetljeća započelo masovno useljavanje muslimana je dolazak odraslih — često starijih — muškaraca s maloljetnim djevojčicama koje identificiraju kao svoje supruge.
Takvi brakovi — naravno — nisu samo dopušteni, već se i ohrabruju u islamu. Muslimani su naučeni da za sve stvari, velike i male, uzimaju primjer svog proroka, a svi oni znaju da je jedno od blaga Muhamedovog harema — često opisivana kao njegova najvoljenija supruga — bila Ajša, koju je oženio kad je imala šest i deflorirao kad je imala devet godina.
Nepotrebno je reći da se pedofilski savezi, sveprisutni u islamskom svijetu — i pravno sankcionirani (ili prešutno prihvaćeni) u Saudijskoj Arabiji, Iranu, Pakistanu i drugdje — uvijek organiziraju i prisiljavaju od strane djevojčinih roditelja. Oni su također obično brakovi rođaka. Web stranica BBC-a pruža nam prikladno objašnjenje — bolje reći, opravdanje — takvih saveza: “Dogovoreni brakovi osiguravaju da se muslimanski brakovi temelje na kompatibilnosti, a ne na požudnim osjećajima.” Da, jer ne postoji ništa kompatibilnije od 70-godišnjeg supruga i osmogodišnje žene. Barem možete biti prilično sigurni da mala djevojčica ne osjeća vraški veliku požudu.
U svakom slučaju, kao što se možda sjećate, 2015. godina donijela je poplavu navodnih izbjeglica u Zapadnu Europu, a u siječnju 2016. godine danski su mediji objavili da niz novopridošlih “parova”, koji su stigli između ožujka i prosinca, uglavnom iz Sirije, živi zajedno u danskim centrima za azil. Inger Støjberg — zastupnica Liberalne stranke koja je u to vrijeme bila na mjestu ministra imigracije, integracije i stanovanja u vladi desnog centra Larsa Løkkea Rasmussena — krenula je u akciju.
Otkako je 2001. godine izabrana u parlament, Støjberg je postala istaknuta i vrlo cijenjena nacionalna ličnost. Godine 2014., imenovana je glasnogovornicom stranke; sljedeće godine imenovana je na mjesto koja se bavi pitanjima imigracije. Posljednjih sam godina u više navrata hvalio Dansku zbog njihove, razumnije nego što je uobičajeno, imigracijske politike, a velik dio razloga za njihov impresivan učinak u tom području je Støjberg — koja je, među desecima drugih pametnih poteza, objavila oglase u novinama muslimanskih zemalja koji su ocrtavali ne previše dobrodošao stav Danske prema izbjeglicama i predložila zakon koji bi dopustio graničnoj policiji da zaplijeni novac i druge dragocjenosti od izbjeglica kako bi pokrili troškove njihovog preseljenja.
S obzirom na visoke poreze koje marljivi danski građani iskašljavaju kako bi uzdržavali nezaposlene strance koji žive u njihovoj zemlji, teško se čini nerazumnim očekivati da će tražitelji azila pomoći u plaćanju vlastitih troškova. Međutim, za Zapadne je medije i kulturne elite sam pojam uzimanja stvari od izbjeglica bio nečuven: uostalom, naš je posao da dajemo, a njihov posao da uzimaju. Barbie Latza Nadeau je u Daily Beastu usporedila ideju Støjberg s “nacističkim pristuopom imigraciji”. Je li Nadeu bila svjesna suptilne razlike između izbjeglica koji bježe od nacista i izbjeglica koji bježe u Dansku? Je li shvaćala, kad smo već kod toga, da je uspoređivanje Danaca s nacistima naročito opsceno, s obzirom na zadivljujući čin nacionalne hrabrosti u jesen 1943. godine kad su Danci — pod okriljem noći, u roku od nekoliko sati i po cijenu vlastitih života — spasili gotovo sve Židove u svojoj zemlji od nacističkog uništenja?
Inicijative Støjberg su, dakle, uvrijedile medijska piskarala i privilegirane lakrdijaše. Ali također su je učinile nacionalnom heroinom i vjerojatno najpopularnijom političarkom u Danskoj.
Suočena s problemom dječjih nevjesta, Støjberg također nije razočarala. U početku je odlučila djevojčicama — njima ukupno 23 — ponuditi mogućnost razvoda. Nakon toga je, shvaćajući da će mnoge djevojčice u slučaju tog izbora vjerojatno biti pod golemim pritiskom svojih obitelji da ostanu sa svojim muževima, naredila da se sve one — osim njih pet koje su imale između 15 i 17 godina — odmah razdvoje od svojih takozvanih supruga i odobrila trenutne razvode. Između 10. veljače i 18. ožujka, razdvojeno je osamnaest “parova”.
No, brza akcija Støjberg donijela joj je nevolje. Imigracijski dužnosnici i drugi vladini birokrati tvrdili su da ona nema ovlasti prekinuti brakove, čak i ako uključuju maloljetnike. Citirana je Europska konvencija o ljudskim pravima, kao i Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda — ne, kao što bi se očekivalo, u korist spašavanja djevojčica od maloljetničkog silovanja, već u korist dopuštanja zlostavljačima djece da nastave sa zlostavljanjem.
Komisija je odlučila da je akcija Støjberg bila nezakonita i članovi Parlamenta, uključujući njezine kolege liberale, tražili su njezin opoziv. Dana 2. veljače ove godine, Parlament je glasao 141-30 za njezin opoziv. Većina liberalnih zastupnika glasala je u korist opoziva, što je navelo Støjberg na istupanje iz svoje stranke. U kolovozu je sazvan Sud za opoziv, koji se sastoji od 15 sudaca Vrhovnog suda i 15 drugih sudaca koje je imenovao Parlament. (Bio je to tek peti slučaj sazivanja takvog suda od 1849. godine; posljednji put 1995. godine, kad je suđeno bivšem ministru pravosuđa jer je izbjeglicama iz Šri Lanke uskratio pravo dovođenja svojih obitelji u Dansku. Vidite li obrazac?)
Čitav je neplemeniti proces okončan prošlog ponedjeljka, kad je sud, glasovima 25 naprama 1, proglasio Støjberg krivom zbog kršenja Zakona o odgovornosti ministara i osudio je na šezdeset dana zatvora jer je naredila razvode dječjih nevjesta. Na kaznu se ne može žaliti. Božić i Novu godinu će vjerojatno provesti iza rešetaka — imajte na umu da se ovo događa u dijelu svijeta u kojem se nasilni prijestupnici rutinski izvlače s novčanim ili uvjetnim kaznama. U međuvremenu će zastupnici Parlamenta odlučiti zaslužuje li ona zadržati svoje mjesto među njima.
Støjberg je nakon svega priznala da je “vrlo, vrlo iznenađena” presudom i dodala: “Danske vrijednosti su danas izgubile.” Pia Kjærsgaard, bivša čelnica antimigracijske Danske narodne stranke — koja sigurno nema naivnih iluzija o svojoj ili bilo kojoj drugoj vladi — priznala je da je bila “duboko, duboko, duboko, potresena” odlukom suda. “Nisam ovo očekivala”, priznala je. U Norveškoj, kritičar islama Hege Storhaug izjavio je da je presuda 13. prosinac učinila “mračnim danom za dansku politiku i društvo”, a Hans Rustad, urednik web stranice alternativnih vijesti document.no, proglasio je presudu “neshvatljivom”.
Ne, ja bih rekao dovoljno shvatljivom. Nakon što se izbliza vidjeli odvratan tretman koji je Ayan Hirsi Ali 2006. godine doživjela od svojih parlamentarnih kolega u Haagu — koji ju je naveo na bijeg u SAD — i obrađivali kolosalne razmjere zavjere američke duboke države protiv Donalda Trumpa, prilično je lako vjerovati da je danski pravosudni establišment sposoban za takvu malodušnu perfidnost. (Impresioniran sam što je jedna osoba glasala protiv.) Niti je bilo iznenađenje vidjeti kako su mainstream mediji, u Danskoj i drugdje, uokvirili priču. Støjberg je, kako je izvijestio Guardian, “proglašena… krivom zbog ilegalnog razdvajanja nekoliko parova tražitelja azila gdje je nekoliko žena bilo mlađe od 18 godina”. Naravno, postoji riječ za žene mlađe od 18 godina: djevojčice. Ali novine širom svijeta odlučile su upotrijebiti riječ žene – i opisati akcije Støjberg na način koji sugerira da bi se “parovi” koje je razdvojila mogli legitimno smatrati mužem i ženom.
Dakle, ne, ovdje nema ničeg novog ili zapanjujućeg. Støjberg se pridružuje malom panteonu odvažnih, principijelnih političara — od Trumpa u SAD-u do Geerta Wildersa u Nizozemskoj — koji su bili podvrgnuti politički motiviranim progonima od strane ljevice i koji su jednako cijenjeni od mnoštva koliko su prezirani od islamofilskog beau monde.
Neposredno nakon osude Støjberg, čitava vojska Danaca otišla je na društvene medije kako bi izrazila svoje divljenje prema njoj. Možemo se samo nadati da će se, kad završi njezin mandat u zatvoru, ponovno upustiti u borbu i s obnovljenom strašću — i jačom podrškom javnosti — provoditi politike koje su je dovele iza rešetaka. Možda će rašireni bijes zbog njezine kazne pomoći gurnuti Dansku u smjeru razuma — i učiniti je, kao što su se neki od nas dugo nadali, jednom od rijetkih nacija u Zapadnoj Europi koja neće tako brzo pasti pred islamskim neprijateljem.
