“Pobijedili smo ISIS u Siriji, moj jedini razlog našeg boravka tamo”, napisao je predsjednik Donald Trump, dok je naredio povlačenje svih američkih snaga iz Sirije, zapanjivši tako američki vanjskopolitički establišment.
Trump je nadvladao sve svoje državne tajnike i ministre obrane te potresao ovaj grad i glavne gradove diljem NATO Europe i Bliskog istoka.
A opet, Trump radi upravo ono što je obećao u svojoj kampanji. A ono što njegova odluka očito govori jest:
Mi izvlačimo Ameriku iz vječnog rata na Bliskom istoku kojeg su toliko budalasto započeli prethodni predsjednici. Mi se vraćamo kući. Vladari i ljudi te regije morat će naći svoj vlastiti put i voditi vlastite ratove. Mi nismo toliko snažni da možemo voditi njihove ratove dok se istodobno suočavamo s Iranom i Sjevernom Korejom te novim Hladnim ratom s Rusijom i Kinom.
Što se tiče ISIS-ovih terorista, oni su poraženi, kaže Trump.
Pa ipak, usprkos teškim žrtvama i izgubljenim bitkama koje je ISIS pretrpio, kolapsu kalifata, protjerivanju iz svog sirijskog glavnog grada Raqqe i iračkog Mosula te gotovo sa svih područja koja su kontrolirali u obje zemlje, ISIS još nije mrtav. On nastavlja živjeti u tisućama istinskih vjernika skrivenim u tim zemljama. I, baš kao al-Qaida, ima sljedbenike diljem Bliskog istoka i inspirira mrzitelje Zapada koji žive na Zapadu.
Američko povlačenje iz Sirije nazivaju pobjedom Vladimira Putina. “Rusija, Iran, Assad… su oduševljeni!”, jadikuje senator Lindsey Graham.
Grahamovo mišljenje ponovio je senator iz Nebraske Ben Sasse, koji je nazvao povlačenje “porazom” i optužio da Trumpovi generali “vjeruju da su pobjednici dana Iran, ISIS i Hezbollah”.
Ali ISIS je sunitska teroristička organizacija. I kao takva, ona mrzi alavitski režim Bashara Assada, kao i Hezbollah te Iran, koje su oboje omrznuti od ISIS-a kao šijitski heretici.
“Rusija, Iran, Sirija… nisu sretni zbog američkog povlačenja”, tweetao je Trump, “unatoč onome što Lažne vijesti govore, jer će se sada sami morati boriti protiv ISIS-a i ostalih, što mrze.”
Ako se Putin, pobjednik u sirijskom građanskom ratu, želi boriti protiv al-Qaide i ISIS-a, posljednjeg Assadovog neprijatelja u Siriji, zašto mu to ne i dopustiti?
Pravi gubitnici?
Zasigurno Kurdi, koji će izgubiti američkog saveznika. Svaki san o većoj autonomiji unutar Sirije ili neovisnoj državi, neće se ostvariti. Ali to opet nikada nije bila namjera.
Prisiljen birati između Turske, s 80 milijuna ljudi i drugom najvećom vojskom NATO saveza koja sjedi na rubu Dardanela i Bospora te čuva ulazak u Crno more, i Kurda bez države sa svojim Sirijskim demokratskim snagama ili YPG, Trump je odabrao Recepa Tayyipa Erdogana.
A Erdogan smatra YPG kao rođake i drugove kurdske terorističke organizacije PKK u Turskoj. Prije tjedan dana, zaprijetio je napadom na Kurde u sjevernoj Siriji, iako su američke trupe bile uključene u njihove snage.
Kakav posao je Trump sklopio s Erdoganom?
Turska će vjerojatno za 3,5 milijardi dolara kupiti američki protuzračni i proturaketni obrambeni sustav Patriot i vjerojatno napustiti ruski S-400.
Trump je također rekao Erdoganu, mi “ćemo razmotriti” izručenje muslimanskog svećenika Fethullah Gulena, za kojeg Erdogan tvrdi da stoji iza pokušaja prevrata 2016. koji je trebao završiti njegovim ubojstvom.
Savjetnik za američku nacionalnu sigurnost, John Bolton, koji je rekao da će američke trupe ostati u Siriji sve dok iranske snage i snage potpomognute Iranom neće biti izbačene, čini se kako nije govorio u ime svog predsjednika.
A ako se Izraelci oslanjaju na američke snage u Siriji kako bi presrele bilo kakvu isporuku oružja Hezbollahu u Libanonu preko Damaska, onda će Izraelci morati pronaći nekakve druge angažmane.
Projekt ratne stranke za promjenu režima u Teheranu bilo pomoću oštrih sankcija koje bi dovele do pobune ili direktnog američko-iranskog sukoba u Zaljevu, doživjet će poprilični udarac povlačenjem američkih snaga iz Sirije.
Međutim, s obzirom na snažno protivljenje američkog povlačenja — od strane Izraela, Saudijske Arabije, republikanskog vanjskopolitičkog establišmenta u Kongresu i think tankova, liberalnih intervencionista u Beltway tisku, Trumpovom vlastitom timu savjetnika za nacionalnu sigurnost — bitka za preokretanje Trumpovih odluka je vjerojatno tek započela.
Još od vremena FDR-ovog prepuštanja 100 milijuna istočnih Europljana Staljinu na Jalti 1945. godine, do napuštanja naših nacionalističkih kineskih saveznika Maou 1949. te naših južnovijetnamskih saveznika 1975., Amerika je često bila prisiljena na povlačenje koje je dovelo do smrti saveznika. Sasse kaže da Trump riskira isti ishod: “Mnogo američkih saveznika bit će poklano ako se implementira ovo povlačenje.”
No, je li to istina?
Trumpova odluka o povlačenju iz Sirije barem će potaknuti nacionalnu raspravu o tome što će za Ameriku značiti izvlačenje zemlje iz ovih bliskoistočnih ratova, vrstu rasprave koju nismo imali u posljednjih 15 godina od kad su nas prvi put prijevarom uvukli u invaziju Iraka.
