“Platite vojnike. Ostalo nije važno.”
To je bio savjet na samrtnoj postelji, koji je svojim sinovima udjelio rimski car Septimius Severus 211. godine.
Nicolas Maduro danas mora cijeniti carev uvid.
Jer politički opstanak bivšeg vozača autobusa i šefa sindikata sada ovisi o tome hoće li venezuelanske oružane snage odlučiti stati uz njega ili ga napustiti kako bi podržale vođu Nacionalne skupštine Juana Guaida.
U srijedu, Guaido je proglasio prošlogodišnju Madurovu pobjedu na izborima, kojom je Maduro osvojio svoj drugi šestogodišnji mandat, nevažećom te je i sam inauguriran na mjesto vršitelja dužnosti predsjednika.
U četvrtak, ministar obrane i načelnik vojske general Vladimir Padrino Lopez, sa svojim najbližim suradnicima, odbacio je 35-godišnjeg Guaida kao američku marionetu te je prisegnuo vjernost Maduru.
U petak, državni tajnik Mike Pompeo rekao je Vijeću sigurnosti UN-a: “Došlo je vrijeme da svaka druga zemlja odabere stranu. … Ili stojite uz snage za slobodu ili ste u savezu s Madurom i njegovim zločinima.”
Međutim, do petka je svijet već zauzeo strane.
Rusija i Kina stale su uz Madura, kao i NATO saveznik Turska s predsjednikom Erdoganom koji je telefonirao svoju podršku. Meksiko, Nikaragva, Kuba i Bolivija, također su zauzele Madurovu stranu.
Guaida podržavaju venezuelanski susjedi Ekvador, Brazil i Kolumbija, SAD i Kanada, kao i Organizacija američkih država.
Britanija, Francuska, Njemačka i Španjolska poslale su Maduru diplomatski ultimatum: Imaš osam dana kako bi pristao na nove izbore ili ćemo podržati 35-godišnjeg Guaida, koji je do ove godine bio nepoznat.
Sve opcije su otvorene, rekao je Donald Trump. No, Rusija je Guaidovu akciju nazvala “kvazi-prevratom” i upozorila da bi intervencija mogla rezultirati “katastrofalnim posljedicama”. Vladimir Putin je također nazvao Madura kako bi mu dao podršku.
Ulozi su za sve suprotstavljene strane ogromni. Rusija ima izvođače u Venezueli i posudila je režimu milijarde. U znak solidarnosti, Putin je nedavno poslao dva strateška bombardera u Venezuelu.
Kina je Venezueli posudila desetke milijardi koje Caracas Pekingu otplaćuje naftom.
Kuba je poslala vojsku i obavještajne časnike kako bi održavali unutarnju sigurnost. Hugo Chavez je u Fidelu Castru vidio očinsku figuru i oblikovao je svoju novu Venezuelu prema Castrovoj Kubi — sa sličnim rezultatima.
Poput stotina tisuća pobjeglih od Castrove revolucije tijekom 1960-ih, tri milijuna Venezuelanaca pobjeglo je u Ekvador, Brazil, Kolumbiju i ostale zemlje Južne Amerike te SAD.
Ekonomija je u ruševinama. Iako Venezuela ima najveće zalihe nafte na svijetu, proizvodnja je samo dio one nekadašnje. Kronizam i korupcija su endemični. Inflacija je uništila valutu. Vlada siromaštvo, pothranjenost te nedostaju sve nužne potrepštine modernog života.
Ipak, još uvijek je ključno pitanje: Što će učiniti vojnici? I ako vojska ostane uz Madura, a Maduro odbije napustiti svoju poziciju, što će Amerikanci učiniti kako bi ga natjerali na odlazak?
Napraviti invaziju? To bi izazvalo katastrofu. Venezuela nije Panama, Haiti ili Grenada. Veća od Teksasa, njezina populacije iznosi više od 30 milijuna. A vojne snage SAD-a su već raštrkane diljem svijeta.
Blokada i sankcije uvećale bi te produbile patnju venezuelanskog stanovništva mnogo prije nego bi srušile režim. Hoće naši li saveznici uopće podržati blokadu? Ako godine patnje venezuelanskog naroda nisu uzdrmale Madurovo zadržavanje moći, što nas navodi da vjerujemo kako bi ga manje-više iste stvari ovog puta uvjerile na odlazak?
Maduru i njegovoj armiji ponuđena je amnestija ako mirno odu s vlasti. Ali kakva bi Madurova sudbina bila ako pobjegne?
Ako se odrekne moći pod prijetnjom SAD-a, on završava svoju priču osramoćen kao kukavica. Ne bi li se radije borio?
Ako bi vodstvo vojske napustilo Madura, postoje mlađi, ambiciozni časnici koji bi zasigurno vidjeli prosperitetnu budućnost u borbi za spas režima.
Pozivamo li na građanski rat u Venezueli? Ako započne pucnjava u Caracasu, što ćemo onda?
Je li itko razmišljao o tome?
Maduro je nesposoban brutalni diktator čija je ideologija pomogla uništenju nacije. No, ako uspije promijeniti narativu iz sukoba između tiranina i njegovih progonjenih ljudi u onu uzdrmanog branitelja Venezuele kojeg napadaju Yankee imperijalisti i njihovi domaći sluge, to bi moglo rezonirati među masama u Latinskoj Americi.
A iz svih naznaka, Maduro namjerava prkositi SAD-u i okupiti radikale i anti-Amerikance na hemisferi i u Trećem svijetu.
Guaidov ustavni zahtjev za predsjedništvom Venezuele bila je shema sklopljena u dogovoru s Washingtonom, napravljena u SAD, a osmišljena od strane državnog tajnika Pompea, Johna Boltona i senatora Marca Rubia te potpisana od predsjednika Trumpa. To je bio Plan A.
No, ako Plan A ne uspije, a Maduro, s američkim prestižom na liniji, se suprotstavi zahtjevima za povlačenje, što ćemo onda učiniti? Koji je Plan B?
“Assad mora otići!”, rekao je Barack Obama. Pa, Assad je još uvijek tamo — a Obama je otišao.
Hoće li se moći isto reći za Madura?
Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.
