Predsjednik Trump izazvao je u petak određenom dijelu stanovništva bijesne grčeve kad je Roberta E. Leeja opisao kao “velikog generala”. U pokušaju pružanja konteksta svojoj ozloglašenoj izjavi o “vrlo dobrim ljudima” u vezi prosvjeda u Charlottesvilleu 2017., Trump je izjavio sljedeće:
Govorio sam o ljudima koji su prisustvovali događaju jer su gajili vrlo snažne osjećaje prema spomeniku Robertu E. Leeju, velikom generalu. Svidjelo se to vama ili ne, on je bio jedan od velikih generala. Razgovarao sam s mnogih generalima ovdje, u Bijeloj kući, i mnogi su mislili — od tih generala, da je on možda njihov omiljeni general.
Trump je, naravno, u potpunosti u pravu. Robert E. Lee je oduvijek bio smatran vojnim genijem i to iz vrlo dobrog razloga. To nije kontroverzna stvar bilo kome tko ima barem šesti razred obrazovanja u američkoj povijesti. No, ankete pokazuju da mnogi Amerikanci ne znaju čak ni kad je došlo do Građanskog rata, a značajan broj njih smatra da je Lincoln vodio Savezničke snage, a ne vojsku Unije. Stoga uopće ne iznenađuje što su osnovne tvrdnje o povijesnim činjenicama postale sporne u ovo naše doba agresivne stupidnosti.
Našao sam se usred unakrsne vatre u ovoj kontroverzi kad sam objavio na Twitteru svoju podršku Trumpovoj izjavi te pružio svoju osobnu listu najboljih generala Građanskog rata. Leeju dajem najvišu poziciju, a slijede ga Jackson, Grant, Sherman i potom Nathan Bedford Forrest. Mogli biste svakako postaviti argument za Longstreeta, Sheridana, Thomasa ili Cleburnea za bilo koju od tih pozicija. Ali ne možete napraviti argument za listu najboljih generala Građanskog rata koja u potpunosti isključuje sve pripadnike Konfederacije. Ne postoji pet generala Unije koji su bolji od Roberta E. Leeja ili Stonewalla Jacksona. Po mojem mišljenju, ne postoji niti jedan. U svojoj Kampanji u dolini, Jackson je svoju brigadu bosonogih dječaka s farmi marširao 600 milja kroz planine tijekom mjesec i pol dana, ostvarivši pobjede u pet ključnih bitki protiv kombinirane sile koja je nadmašivala njegove trupe u odnosu 2:1. Grant nikada nije učinio ništa slično, premda je bio impresivan na svoj način — i, naposljetku, pobjednički.
Ali stotine ljudi me obavijestilo da sam rasist, baš kao i Trump, jer sam se usudio pobunjenicima odati bilo kakve zasluge. Dosegli smo točku u kojoj ne možemo priznati bilo kakva dostignuća moralno manjkavim povijesnim ličnostima. Moramo se pretvarati da nikada nisu postojali. U pokušaju potvrđivanja ove točke, brojni su ljudi inzistirali da je rangiranje pripadnika Konfederacije kao velikih generala poput rangiranja nacista kao velikih generala. To je smiješno, jer je naravno činjenica da su neki nacistički generali bili veliki generali. Erwin Rommel je bio veliki general, kao što to zna svatko tko je proučavao Drugi svjetski rat. Činjenica da se borio na strani zla ne briše njegov vojni genij.
Ako ne možemo priznati veličinu moralno kompromitiranih vojnih zapovjednika, onda ne možemo priznati veličinu bilo kojeg vojnog zapovjednika. Niti jedan od njih ne bi prošao standarde današnjih anakronističkih glavonja. Napoleon, Julije Cezar, Aleksandar Veliki — svi oni moraju biti uklonjeni iz povijesnih knjiga. Čak i zapovjednici Unije u Građanskom ratu moraju biti izbačeni s ovom vodom za kupanje. Grant je bio antisemit koji je pokušao iseliti sve Židove iz svoje vojne četvrti. Sherman je bio ratni zločinac. Lincoln je bio rasist koji je javno ispovijedao svoju netrpeljivost tijekom rasprave sa Stephenom Douglasom:
Reći ću onda da nisam, niti sam ikada bio u korist donošenja društvene i političke jednakosti bijele i crne rase — da nisam, niti nikad nisam bio u korist davanja prava glasa ili sudskih mjesta crncima, niti omogućavanja da drže javne urede ili da stupaju u brak s bijelim ljudima; i reći ću pored toga da postoji fizička razlika između bijelih i crnih rasa koja će po mom mišljenju zauvijek zabraniti suživot dviju rasa u uvjetima društvene i političke jednakosti. I budući da ne mogu živjeti tako, dok ostaju zajedno, mora postojati položaj nadređenog i inferiornog, a ja se, kao i svaki drugi čovjek, zalažem da ta nadređena pozicija bude dodijeljena bijeloj rasi.
Ako niste voljni vidjeti stvari u njihovom povijesnom kontekstu i prihvatiti činjenicu da ljudi u prošlosti nisu bili toliko rasno osviješteni kao što smo mi danas, ostat ćemo bez heroja, bez velikih ljudi. Ali ako smo voljni oprostiti Lincolnu njegov virulentni rasizam te Grantu njegovu sklonost etničkom čišćenju, onda moramo proširiti sličnu velikodušnost na ljude poput Roberta E. Leeja.
Ništa neće ropstvo učiniti ništa manje od moralne grozote. I istina je da je ropstvo bilo vrlo značajan motivirajući čimbenik iza secesije, kao što su Teksas, Mississippi, Georgia i Južna Karolina to jasno istaknuli u svojoj Deklaraciji o uzrocima secesijskih država. Ali jednako je istina da mnogi ljudi koji su se borili na obje strane nisu smatrali da se bore protiv ropstva. Postoji razlog zašto je Lincoln čekao dvije godine kako bi objavio Proglas o emancipaciji. Rano je rekao da bi, ako bi mu to pomoglo da održi zemlju jedinstvenom, zadržao ropstvo. Njemu i vojnicima Unije na terenu, to je bila borba za očuvanje Unije. Žalosna je činjenica da je većina sjevernjaka bila i sama rasistička i da ne bi jurišali u obračun s puškama radi oslobađanja robova, bez obzira na to koliko neukusnom nalazili tu ustanovu.
Što se tiče druge strane, mnogi južnjački vojnici mislili su da vode rat za obranu od neprijateljske sile. Postoji razlog zašto Jefferson Davis nije poslao svoju vojsku na Washington, iako su to možda mogli učiniti nakon zapanjujuće pobjede Konfederacije kod Bull Runa početkom rata. To je bila stvarnost s kojom se Robert E. Lee suočavao. Njemu je ponuđeno zapovijedanje snagama Unije, ali je odbio ponudu jer, kao lojalni Virginijac, nije mogao marširati protiv svoje matične države. On je to smatrao izborom između obrane svog doma i Unije. Odabrao je svoj dom.
Možda biste vi odabrali drukčije. Možda biste vi uzeli oružje protiv vlastite obitelji. Možda biste bili prosvjetljeniji od gotovo svih drugih i vidjeli borbu u istom svjetlu kao što bi to vidjeli i promatrači u budućnosti. U tom slučaju, čestitam na ovoj hipotetičkoj verziji sebe. Istina je da je Robert E. Leeju nedostajala ovakva vrsta prosvjetljenja. Također je istina da je, suočen s teškom dilemom, napravio izbor za koji je mislio da je ispravan, a zatim je nastavio pobjeđivati bitku za bitkom protiv brojčano superiornog neprijatelja, superiornog oružja i superiornih resursa. To je razlog zašto je veliki general.
Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.
