Jeste li se ikada zapitali koje je boje nebo u svijetu mainstream medija?
Mi isto.
Tijekom posljednjeg tjedna, iskrsnula je priča oko Obaminog FBI-ja koji je umetnuo doušnika unutar Trumpovog tima tijekom predsjedničke kampanje 2016. Trump je izvještaje nazvao “većim od Watergate-a” i “najvećim političkim skandalom svih vremena!”.
Reports are there was indeed at least one FBI representative implanted, for political purposes, into my campaign for president. It took place very early on, and long before the phony Russia Hoax became a “hot” Fake News story. If true – all time biggest political scandal!
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) May 18, 2018
Ali ne i za Washington Post i New York Times. Tijekom vikenda, obje zvjezdane novinske agencije napisale su članke u kojima se navodi da je razlog umetanja doušnika jednostavno bio da se zaštiti Trumpa.
“FBI nije koristio doušnika kako bi išao za Trumpom. Koristio ga je kako bi ga zaštitili”, piše u naslovu Posta.
“Trump i njegovi podupiratelji u krivu su u vezi razloga što je FBI postavio povjerljivi izvor kako bi prikupio informacije u početku istrage o mogućoj povezanosti kampanje s Rusijom. Istraga je u početku bila protuobavještajnog, a ne kriminalnog tipa. A oslanjajući se na tajni izvor, a ne na više nametljivu metodu sakupljanja informacija, sugerira da je FBI bio oprezan — možda čak i preoprezan — kako bi zaštitio kampanju, a ne potkopavao”, napisala je Asha Rangappa, “predavačica” na Jackson institutu za globalne afere na Sveučilištu Yale i bivša agentica FBI-a.
Kao bivši protuobavještajni agent FBI-a, znam ono što Trump očito ne zna: Protuobavještajne istrage imaju drugačiju svrhu od svojih kriminalnih kolega. Umjesto pokušavanja pronalaženja dokaza o zločinu, cilj protuobavještaje FBI istrage je da identificira, prati i neutralizira stranu obavještajnu aktivnost u Sjedinjenim Državama. Ukratko, to podrazumijeva identifikaciju stranih obavještajnih časnika i njihove mreže agenata; otkrivanje njihovih motiva i metoda; i u konačnici onemogućavanje njihove operacije — bilo da ih se potajno sputava (recimo, dezinformacijama ili “otkrivajući” njihove izvore kao dvostruke agente) ili njihovim otkrivanjem.
Rangappa zaključuje: “Ironično, očigledni pokušaj FBI-a da zaštiti kampanju istražujući ruske napore u tišini sada se okrenuo protiv njega. Optužbe da je FBI “špijunirao” Trumpovu kampanju — a ne da je špijunirao strane špijune, što je njegov posao — briše važnu razliku između protuobavještajne i kriminalne istrage. Također pokazuje šokantno neznanje koje može imati poražavajuće posljedice za našu nacionalnu sigurnost…”
Times je slijedio primjer Posta u priči naslovljenoj “FBI koristio doušnika kako bi istražio ruske veze s kampanjom, a ne za špijuniranje kako tvrdi Trump”.
U stvari, agenti FBI-a poslali su doušnika da razgovara s dva savjetnika kampanje tek nakon što su primili dokaze da je par imao sumnjive kontakte s Rusima tijekom kampanje. Doušnik, američki akademik koji podučava u Velikoj Britaniji, kontaktirao je kasno u ljeto jednog savjetnika u kampanji, Georgea Papadopoulosa, prema ljudima koji su upoznati s tim pitanjem. Također se u slijedećim mjesecima opetovano susretao s drugim savjetnikom, Carterom Pageom, koji je također bio pod FBI-evim nadzorom zbog svojih veza s Rusijom.
Prema Times-u, to nije prekršaj, stoga nema problema.
“Nisu iskrsli nikakvi dokazi da je doušnik nepravilno postupao kad je FBI zatražio pomoć u prikupljanju informacija o bivšim savjetnicima u kampanji ili da su agenti odstupili od FBI-evih istražnih smjernica i počeli politički motiviranu istragu, što bi bilo nelegalno.”
No, tada “zapis na papiru” kaže ovo: “Detalji o doušnikovoj vezi s FBI-om su škrti. Nije jasno kako dugo je postojala veza i da li je FBI platio izvoru ili je preusmjerio osobu na drugi slučaj.”
Tako je: Još uvijek ne znamo gotovo ništa o doušniku, koje informacije je prikupio, itd.
Ali da li je pomanjkanje činjenica ikad zaustavilo mainstream medije?
