Donekle izgubljena među svim vijestima o Kavanaughu ovog vikenda, bila je vijest o još jednom nasilnom izljevu Antife. Naravno, nema potrebe posebno napominjati riječ “nasilje” kada se govori o Antifi, jer jer nasilje cijela poanta ove grupe i njezin jedini način komunikacije.
Ovaj put, maskirani nasilnici zatvorili su raskrižje, blokirali promet i fizički prijetili vozačima koji su pokušavali proći. U jednom trenutku, progonili su postarijeg gospodina i palicama udarali po njegovom vozilu vrištajući psovke prema njemu. Policije nije bilo nigdje u blizini. Čini se da su jedinice za provedbu zakona odlučile dati domaćoj terorističkoj grupi odriješene ruke to poslijepodne.
U međuvremenu, prosvjednici u Washington D.C. bili su uhićeni dok su pokušavali omesti glasovanje o potvrdi Bretta Kavanaugha. Drugi su viđeni kako manično udaraju po ulaznim vratima Vrhovnog suda i zlostavljaju postarijeg kontra prosvjednika. Sve to desilo se nekoliko dana nakon što je mahnita rulja obezglavljenih zlostavljača otjerala senatora Teda Cruza iz restorana. Ovo su postale svakodnevne scene u modernoj Americi. Ljevičarski “prosvjednici” i demonstracije imaju naviku prerastanja u uznemiravanje i nasilje.
Bilo bi previše velikodušno optužiti demokratske političare samo za šutnju što se tiče ovih stvari. Mnogi od njih uopće nisu šutjeli; oni su stajali i pozdravljali kaos. Članica kongresa Maxine Waters zloglasno je poticala svoje pristaše da “okupe mnoštvo”, suoče se s republikancima i “kažu im da nisu više nigdje dobrodošli”.
Senatorici Mazie Hirono postavljeno je pitanje na CNN-u nije li “otišlo predaleko” “tjeranje [republikanskih] senatora iz restorana, odlasci njihovim kućama”. Odbila je osuditi takvo ponašanje, rekavši da su liberalni glasači “vrlo motivirani”.
Danas, Hillary Clinton je učinila sve osim izričito pozvala na još više nasilja kad je rekla da “ne možete biti uljudni s političkom strankom koja želi uništiti sve što vi zastupate”. Umjesto da je ugasila plamen, Clinton ga je odlučila politi benzinom.
Ovo je bio demokratski pristup već godinama. Namjerno su poticali nemire i širili dezinformacije koje su dovele do nemira u Fergusonu i Baltimoru. Sada u osnovi daju blagoslov ciljanom uznemiravanju (ili gorem) republikanskih zakonodavaca.
Ovo bi trebalo biti jasno bez riječi, ali svejedno ću napomenuti. Političari koji ne žele glasno i jasno osuditi nerede, uznemiravanja, taktike zastrašivanja i nasilje, nisu prikladni za službu. Da posudimo izvjesni popularni izraz, mogli bismo reći da demokrati koji potiču kaos ili ga u tišini odobravaju, nemaju temperament potreban za politički ured. Oni su puno previše osvetoljubivi, nesmotreni i emocionalno nestabilni za držanje tako važne pozicije.
Jedna je stvar imati suca Vrhovnog suda koji se naljuti kad ga optužite za silovanje. Druga stvar je kad imate glavnu političku stranku s ljudima na čelu koji bez ustručavanja potiču nasilje protiv svojih protivnika.
