Nominacija suca Bretta Kavanaugha za Vrhovni sud, kao i njegova reputacija, a eventualno i njegova karijera, ovisi o memoriji i istinoljubivnosti Christine Blasey Ford.
I još mnogo više. Ako će Kavanaugh biti odbijen ili prisiljen na povlačenje, Republikanska stranka i konzervativni pokret mogli bi izgubiti svoju posljednju najbolju nadu za ponovno preuzimanje visokog suda za konstitucionalizam.
Nijedan novi kandidat ne bi mogao biti provjeren i odobren u slijedećih šest tjedana. A izbori u studenom mogli bi donijeti demokratski Senat, nepremostivu prepreku za uzdizanje novog strogog konstitucionalista poput Kavanaugha.
Stoga, ulozi su povijesni i ogromni.
A kakav je slučaj Fordove protiv Kavanaugha?
Kad je imala 15 godina, u ljeto 1982. godine, otišla je na na pivsku zabavu s četiri mladića u okrugu Montgomery, državi Maryland, u kuću u kojoj roditelji nisu bili prisutni.
Rekla je da ju je Brett Kavanaugh, 17-godišnji učenik Georgetown pripremne škole, odvukao u spavaću sobu, gdje ju je zaskočio, pipao po tijelu, pokušao joj svući odjeću i rukama pokrio usta kako bi zaustavio njezine krikove.
Tek kad je Kavanaughov prijatelj Mark Judge, “manijakalno” se smijući skočio na njih i srušio ih s kreveta, Ford je uspijela pobjeći i zaključati se u kupaonicu sve dok se “posrćući pijanci” nisu spustili u prizemlje. Pobjegla je iz kuće i nikome nije rekla za pokušaj silovanja.
Sve dok 20 godina kasnije, 2012., Ford, sada klinička psihologinja u Kaliforniji, na terapiji parova koju je pohodila s mužem, nije ispričala što se dogodilo. Rekla je da je imenovala Kavenaugha kao svog napadača, ali terapeutske bilješke o sesiji uopće ne spominju Kavanaugha.
Ford je rekla da je tijekom napada bila traumatizirana. “Mislila sam da bi me nehotično mogao ubiti.”
Ovdje priča postaje nejasna. Ne sjeća se tko ju je dovezao na zabavu. Ne kaže koliko je popila. Ne sjeća se čija kuća je bila. Ne sjeća se tko ju je, ako itko, odvezao kući. Ne sjeća se kakav dan je bio.
Nije rekla svojim roditeljima jer nije htjela da saznaju da je pila, rekla je Ford. O ovom traumatičnom iskustvu, koji je toliko nepovoljno utjecao ne njezin život, nije rekla nikom od svojih prijatelja ili članova obitelji.
Kavanaugh je izjavio u odgovoru na optužbu: “Kategorički i nedvosmisleno osporavam ovu optužbu. Nisam to učinio u srednjoj školi ni u bilo kojem drugom trenutku”.
Mark Judge kaže da se to nikada nije dogodilo.
Uzimajući u obzir ozbiljnost optužbi, Ford se mora saslušati. Ali također mora biti unakrsno ispitivana, a njezinu priču i karakter moraju istražiti FBI istražitelji baš kao što su istražili Kavanaugha dok je bio odvjetnik u istrazi Kena Starra vezanoj za opoziv Billa Clintona, pomoćnik Bijele kuće Georgea Busha, američki žalbeni sudac i kandidat Vrhovnog suda.
Tijekom mnogih istraga Kavanaughove pozadine, nikada se u njegovom karakteru nije otkrilo ništa što bi sugeriralo nešto slično ovoj optužbi.
Nekih 65 žena, koje su odrasle u Chevy Chase i Bethesda području i koje su poznavale Kavanaugha iz njegovih srednjoškolskih dana, izašlo je u javnost i govorilo u superlativima o njegovom tretmanu djevojaka i žena.
Štoviše, način na koji se sve ovo pojavilo, 5 minuta prije ponoći u dugom procesu potvrđivanja, sugerira da je ovo gruba, ako ne i prljava, politička igra.
Kada je Fordova, demokrat, poslala pismo u kojem opisuje pojedinosti svoje optužbe protiv Kavanaugha svojoj kalifornijskoj zastupnici, Anni Eshoo, Ford je inzistirala da se njezino ime ne objavi kao izvor optužbe.
Naizgled je tražila da našteti ili uništi sučevu karijeru pod krinkom anonimnosti. Eshoo je poslala pismo senatorici Diane Feinstein, koja ga je držala dva mjeseca.
Isključivši njezino ime, Feinstein je zatim pismo poslala FBI-u, koji ga je proslijedio Bijeloj kući, koja ga je predala Senatu kako bi bilo uključeno u pozadinski materijal o sucu.
Dakle, eksplozivna optužba Fordove, zajedno s njezinim imenom, nisu iskrsnuli sve do ovog vikenda.
Ono što se ovdje radi, smrdi. To je naočigled kasni pokušaj blaćenja karaktera kandidata koji je, prije vikenda, bio sasvim siguran da će biti potvrđen i čije bi uzdizanje na Vrhovni sud bilo rezultat pobjede predsjednika Trumpa i Republikanske stranke na slobodnim izborima.
Ovdje je opipljivo očajanje ljevice u pokušaju odbacivanja Kavanaugha, kako njegova potvrda na visoki sud ne bi ugrozila njihovu agendu i socijalnu revoluciju koju su Warrenov sud i njegovi sljedbenici uspjeli nametnuti ovoj naciji.
U slučaju Kavanaughovog uzvišenja, sudskoj diktaturi prošlih desetljeća, koja se vraća u mlade dane Earla Warrena, Williama Brennena, Hugo Blacka i “Wild Bill” Douglasa, došao bi kraj. Počelo bi novo razdoblje.
To je ono što je na stvari.
Republikanski senat morao bi nastaviti sa svojim planom potvrđivanja Kavanaugha prije 1. listopada, dok bi Fordovoj trebao pronaći način da se čuje, a zatim Kavanaughu dati pravo na opovrgavanje. Nakon toga neka odluče senatori.
